20. obljetnica Windowsa 95

Kad sam se u subotu izvukao iz kreveta i skuhao kavu nisam imao u planu ništa pisati. Sjeo sam za kompjuter, uz kavicu čitao poštu i vijesti i telegram me iznenadio člankom koji me poslao na put niz stazu sjećanja. 20 slovima: dvadeset) godina od izlaska Windowsa 95. Zar je već toliko prošlo?

Istini za volju, Telegramov članak je uranio cijela dva dana jer je objavljen 22. kolovoza a 95-ica je u trgovine stigla 24. što se može i provjeriti na Internetima no nema veze. Dobro mi je došlo da ne moram na brzinu pisati tekst.

I da se vratim godinu ranije. Ja, mlad, čupav, mršav i relativno zgodan posjećujem sa svojim razredom na Velesajmu Info ’94 (mislim da se tako zvao) na kojem su se predstavljala svakojaka čudesa tad moderne informacijske tehnologije. Između ostalog tu je i prezentacija još uvijek neobjavljenog Windows 95 operativnog sustava. Buljim u to, nije mi baš najjasnije o čemu čovjek priča jer dotad nisam imao priliku ni vidjeti ni raditi ni s njegovim prethodniko Windows 3.11 ali gledam u to, smješkam se i mudro klimam svojom čupavom i vjerojatno bradatom glavom.

Sva dotadašnja računalna i informatička iskustva svodila su se na nekoliko DOS naredbi i otprilike tri ili četiri aplikacije u DOS okruženju (predivni nastavni plan moje škole) no imalo je i to svojih čari. Kad sam otkrio Wolfenstein 3D i programčić za izradu manjih plakata koji se, čini mi se, zvao Banner bilo je i to dovoljno da mi odvuče pažnju na nekoliko sati pa makar sjedio i za već tada pomalo prevaziđenom 286-icom s monitorom u zelenim ili narančastim nijansama. 256 nijansi sive došlo je tek nešto kasnije u naš informatički kabinet. O tom bi se kabinetu, nastavnom planu i još nekim sitnicama dao napisati sasvim drugačiji članak no danas ću biti dobar i neću vas gnjaviti time. Odavno je to prošlo i mada, kako čujem, ni danas nije nešto bitno drugačije ostavit ću to ipak za neki drugi put.

S Windows 95 sreo sam se ponovo dvije godine kasnije, točnije u prosincu 1996. To je također jedna zanimljiva priča o tome kako sam, slično kao i curica koja je ovih dana aktualna u medijima, završio izbačen iz busa na karlovačkim naplatnim kućicama zajedno s prtljagom od tri big fuckin’ kutije u kojima sam teglio naše prvo kućno računalo iz Zagreba u Split. Imao sam ludu sreću da je jedan suputnik imao isti problem (ne, nije i on teglio računalo) nego je također imao neispravnu kartu. Nakon ovoliko vremena ne mogu se sjetiti ali mislim da se također radilo o Croatia Bus prijevozniku no nemojte me držati za riječ. Komedija bi bila potpuna kad bi i isti vozač bio u pitanju.

Kako sam tad imao dvadeset a ne dvanaest godina i pred zakonom bio punoljetan i odgovoran sam za sebe a nije bilo ni mobitela, barem ne za nas obične smrtnike, dotični suputnik i moja malenkost zaputili smo se, sa svom prtljagom, prstom prema Splitu. Jbg, nismo bili zgodne ribe kojima je lako ustopati a odiseja je počela u ponoć koja i nije baš neki idealan prime time za autostop no ipak smo nekako uspjeli stići u Split sljedećeg dana oko tri popodne nakon promjene četiri ili pet prijevoznih sredstava. Lika više nikad nisam sreo, vjerojatno mi je psovao sve po spisku, listi i popisu zbog kutijetina s kompjuterom al’ dobro, bilo je to i njemu zanimljivo iskustvo bez obzira kako u datom trenutku izgledalo. Ako slučajno ikad naleti na ovaj tekst nek se slobodno javi za pivo ili dva.

Osvježit ću pamćenje i vama, koji ste se u to doba već pomalo počeli baviti računalstvom. U spomenutim se kutijama nalazio tada relativno pristojno konfiguriran stroj AMD K5 100 mHz sa 16 mb RAM-a i 1,2 gb diska s S3 Trio grafičkom karticom i pripadajućim 14″ katodnim monitorom optimalne rezolucije 800×600. Ta nas je konfiguracija, i danas se točno sjećam, odrapila za tadašnjih 1528 dojčmaraka a nije bilo ni modema, CD pogona kao ni zvučne kartice. Te su komponente došle nešto kasnije. od ulaznih jedinica bili su tu kuglični serijski miš i tipkovnica s AT konektorom i, s današnjeg gledišta nezamisliva 3,5″ disketna jedinica.

I tako, dovučem se kući nakon putovanja, iskrcamo to i spojimo. Naravno, uključimo a tamo Windows 95 sa pripadajućim Officeom i Norton Utilitiesima za Windows 95 (sjeća li se tko još toga?). Nakon toga nije nam dugo trebalo da skršimo sistem, raskopamo kućište spajajući posuđene hard diskove s instalacijama programa. Dobro, to sa priključivanjem diskova došlo je nešto kasnije, bilo je to doba kad nismo ni vraćali oplatu na kućište što se sve spajalo po njemu no instalacije prvih programa i igara išli su preko disketa. Noćne more s bad sectorima i ostalim greškama u čitanju današnjim nekim novim klincima zvuče nezamislivo ali bilo je to drugo vrijeme.

Turbo moderan Windows 95 koji smo dobili nije, gle čuda, imao podršku za naše jezike. Ne, ne mislim na lokalizaciju sučelja, to je tad bila znanstvena fantastika, mislim na prikazivanje i tipkanje naših znakova. Tek se nešto kasnije pojavila Pan European verzija 95-ice koja je to mogla i koja je, sjećam se kao danas, išla na četrnaest disketa formatiranih na onaj famozni Microsoftov prošireni format od 1,7 mb.

Tih se dana i mjeseci znalo kršiti i ponovo dizati sistem po nekoliko puta tjedno ili dnevno, uvijek bi nešto otišlo po zlu, postavka se nije mogla vratiti, registry baza bi se ovako ili onako sprčkala. Trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako to sve funkcionira sa grafičkim sučeljem, instalacijom drajvera, kako funkcionira tad revolucionarni Start Menu i da postoji značajna razlika između shortcuta i pravih datoteka. Dvoklik na neku datoteku automatski otvara pridruženi program – toga u DOS-u nije bilo. Kopiranje datoteka i mapa s jedne lokacije na drugu je isto bila muka. Dok nisam konačno shvatio kako funkcionira copy/paste kopirao sam iz DOS-a ili iz Norton Commandera za DOS. No, DOS je imao ograničenje 8.3 znakova za datoteku i nastavak pa je rezultat kasnije u Windowsima trebalo preimenovati iz mojada~1.txt u Moja datoteka.txt, poprilična gnjavaža. Kad sam konačno shvatio funkcionalnost copy/paste doslovno sam se tresnuo tastaturom po glavi i vikao si: idiote, idiote!

Kad se pomalo svladala 95-ica krenulo se i sa nazovi naprednim momentima poput dual boota, ili bolje rečeno trostrukog. Na jadnom malom disku jedva većem od gigabajta jedno se vrijeme nalazio trostruki boot sa DOS-om 6.22 i Windows 3.11, Windows 95 i Windows NT 4.0. Uz sve muke po Luki i Mateju ipak je to koliko toliko radilo i moglo se ponešto odraditi u svakom sustavu. Tu je bio i prvi susret sa NTFS-om jer ga je NT 4.0 podržavao dok su DOS i 95-ica mogli koristiti samo FAT16.

Onda se konačno pojavio i Windows 95 s oznakom OSR2 koji je došao s ispravkom hrpe nedostataka, podrškom za FAT 32 i naš jezik, Dial Up Networkingom i tako nekim novim sitnicama. Pojavio se i MS Plus! paket koji je donio novih tema i hrpetinu tweakova uključujući i neku prethodnu verziju Dial Up umrežavanja. U međuvremenu smo oplemenili kantu zvučnom karticom, modemom od 14k, osambrzinskim CD ROM-om i printerom. Igranje Dooma i Đuke dobilo je sasvim novu dimenziju a Internet nas je sve više mamio.

Da nije bilo časopisa Bug koji smo tad redovno kupovali u tiskanom izdanju kao i još poneke poput PC Chipa, Win.ini i Vidi (neki još i danas izlaze) mislim da se preko famoznog Dial Up Networkinga ne bismo do danas spojili na Internet. Uz korak po korak upute za podešavanje svega i svačega tamo te uz preporuke nekih skriptica za automatsko upisivanje korisničkog imena i lozinke nekako je i to uspjelo no bez takvog tutorijala bilo bi nemoguće. Konfiguracija Dial Up Networkinga nije bila nimalo samoobjašnjiva niti intuitivna. Možda zbog toga i dan danas ponekad nešto pametno napišem kako bi drugima bilo lakše jer znam koliko je to meni tad značilo. Al’ neka, malo uz časopise, malo uz tada još prilično nedostupan Internet i uz metodu pokušaja i pogreške naučio sam tad stvari koje su mi bile odličan temelj za sve što je došlo kasnije. DOS koji sam prije toga učio u školi, Windows 95 i eksperimentiranje sa Windows 3.11 i NT 4.0, neprospavane noći u softverašenju i hardverašenju nisu bile uzalud.

Sve što je kasnije došlo, Windows 98, Windows Millennium, Windows 2000, XP, Vista, Sedmica, 8.1 i Desetka, sve su to, barem u grafičkom sučelju, varijacije na temu nekadašnje 95-ice a i dan danas neke se stvari kucaju u Command Promptu u DOS načinu rada. Ispod haube je to danas znatno naprednije no za korisnika vulgaris koji dolazi na gotovo samo raditi svoj posao sve je to slično. Procesi ispod haube imaju svoju osnovu ali po funkcionalnosti su daleko odmakli od Windows 95 no onaj tko je savladao te stvari nekad danas neće izgubiti previše vremena da se snađe.

Danas je konfiguracija koju sam daleke 1996. dovukao autostopom iz Zagreba nezamisliva. Mobilni telefon koji sam koristio prije sedam ili osam godina imao je veću procesorsku snagu i kapacitet RAM-a i skladišnog prostora. Broadband povezanost na Internet megabitnim brzinama u odnosu na nekoliko stotina ponovnih biranja telefonskog broja kako bi se spojilo na 14,4 kbps i učitavanje web stranice po nekoliko masno plaćenih minuta danas je naprosto nepojmljivo no nekad je bilo tako. Čitajući ovakav presjek možda to izgleda prilično naglo no kroz dvadesetak godina koliko se to sve skupa razvijalo bilo je prilično neprimjetno. Pojačavali su se procesori, širili se RAM i diskovi, povećavale internetske brzine, monitori su od katodnih postali LCD, nestale su disketne jedinice, optički snimači postali su standard, Pojavio se USB 1.1 pa 2.0 i odnedavno 3.0, prijenosnici su se naizmjence smanjivali i povećavali, telefoni su dobili inteligenciju i postajali sve pametniji, s tipaka se prešlo na dodir i da ne nabrajam, dvadeset godina da se sve to ostvari nije bilo ni predugo ni prekratko. Cijene su pale, konkurencija je veća i danas se ne može zamisliti kućanstvo bez barem jednog računala vezanog na Internet te mobilnog telefona po članu domaćinstva od čega je barem polovica pametna. Tehnologija je, konačno, postala svakodnevica prosječnog rađana i nije više rezervirana samo za one odabrane.

Je li Windows 95 bio taj revolucionarni okidač, kako navodi Telegramov članak, koji je približio dotad štreberski sustav običnom čovjeku ne mogu reći ali znam da je promijenio moj život. Da se te davne 1996. nismo doma odlučili na nabavu računala tko zna čime bih se danas bavio i biste li čitali moje škrabotine na ovim stranicama. Windows 95 u prvoj verziji koja se pojavila prije dvadeset godina bio je daleko od savršenog, bio je pun rupa i sigurnosnih propusta, bio je bugovit i nestabilan ali bio je početak onog što koristimo danas. Meni je i dalje u lijepom sjećanju unatoč svim problemima a nadam se da ga se i vi, ako ste ga koristili, rado ponekad sjetite.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail