Đubrivo – Krvave bajke, 2014, samizdat

Naslovnica albuma Krvave bajke

Bilo je to ljeta gospodnjeg 1997. i ne samo ljeta kao drugog naziva za godinu nego baš jedne ljetne večeri. Mjesto zločina bila je plaža/kafić Obojena svjetlost u Splitu, glavni bend večeri bio je Hladno pivo a predgrupa je bila Đubrivo. Započeli su nastup legendarnom Večerom uz svijeće i ja sam se doslovno zaljubio dok more se pjenilo.

Da ne duljim previše ukratko ću reći da sam otad posjećivao svaku svirku Đubriva kad god je to bilo moguće a kako sam radio na radiju uspio sam se dočepati i njihovih demo materijala, upoznati se s ljudima a kasnije povremeno i družiti s Kojom po Peristilu. Nakon selidbe u Zagreb malo smo pogubili kontakte, bend je doživio svakakve kadrovske promjene no uspio sam ih u zadnjih deset godina koliko živim u metropoli pogledati uživo nekoliko puta a evo javno priznajem, njihov prvi službeni album 100% prirodno pošteno sam i legalno kupio u CD shopu što mi stvarno nije običaj.

Sve ovo pišem kako biste malo dobili uvid u povezanost moje malenkosti s likom i djelom ovog splitskog benda. Ne tvrdim da su najbolji bend na svijetu ali meni su prije gotovo dvadeset godina legli na prvo slušanje nakon samo pola pjesme što se stvarno rijetko događa i svo ovo proteklo vrijeme uvijek nalazim nešto u njihovoj glazbi. Znam, mnogi to ne bi nazvali glazbom ali to je tema za neku sasvim drugu priču. Ovdje sam se okupio da vas, svekoliko moje čitateljstvo obavijestim da Đubrivo ima novi album i da pokušam s vama podijeliti svoje prvobitne impresije o tom albumu.

Heh, sad, odakle krenuti? Hajdemo od očekivanja. U intervjuu koji je Toni Aničić Koja dao za portal Muzika.HR početkom godine pročitao sam da Đubrivo planira za drugi album snimiti stare stvari koje iz ovih i onih razloga nisu stale na prvijenac te priču dopuniti s nekoliko novih stvari koje su nastale u međuvremenu. Čitajući popis pjesama s Krvavih bajki nekako sam odmah primijetio da to nije ispalo baš tako. Od starih stvari, čime podrazumijevam Pjesme koje su nastale prije izlaska debitantskog albuma 2007. tu su samo dvije dok je sve ostalo potpuno novi materijal. S jedne me strane to razočaralo jer Đubrivo ima fenomenalnih pjesama s dva demo albuma PMS kulturologije i Zašto sarma ne leti? koje još nisu objavili a bila bi više nego šteta da se ne snime i ne objave u novijoj i modernijoj produkciji a s druge strane, više mi je nego drago da je bend i dalje plodan i stvaralački nastrojen i uvijek je dobro i lijepo čuti nove pjesme. Momci, poradite i na trećem albumu da konačno sve bude dokumentirano a onda krenite dalje.

Preslušavanjem albuma nametnuo mi se osjećaj da slušam sasvim novo ali ipak ono staro Đubrivo. Iako ima razlika u svirci i stilu ipak je to još uvijek onaj isti crossover punka i metala s kojim je bend počeo prije dvadeset godina. Iako su u studijsku priču ubačene klavijature i ženski back vokali to je ipak onaj isti bend koji me je davne 1997. oborio s nogu. Kroz Đubrivo je u dvadeset godina koliko postoje prodefiliralo više muzičara nego što ih se mogu sjetiti ali okosnica benda, a to su Koja na vokalu i dijelu tekstova te Darko Grubišić na gitari je nepromijenjena i to jeste i uvijek će biti garancija da će Đubrivo uvijek biti Đubrivo. Na Krvavim bajkama više ne sviraju braća Koceić a u bend se vratio Tiša, gitarist koji je svirao na njihovom drugom demu Zašto sarma ne leti? krajem devedesetih.

Album Krvave bajke započinje istoimenom pjesmom samo u jednini koja u startu nagovještava stilske izmjene u samom intru na klavijaturi potpomognutoj ženskim vokaliziranjem. Ne, ovo nema nikakve veze s istoimenom poemom Desanke Maksimović i kako je koja to rekao za Dalmatinski portal, u naslovnoj se pjesmi obračunavaju s likovima iz bajki i priča koji su im kao djeci strašno išlina živce. Stvar prerasta u sasvim pristojan heavy metal s vrlo zanimljivim izmjenama u tempu ali se nikako ne mogu oteti dojmu da su pri stvaranju ove pjesme bili pod žešćim utjecajem novije Riblje čorbe. Slijedi pjesma Smršavi koja je bila najavni singl za novi album i koju još uvijek možete pronaći kao hit portala na ovim stranicama a koja je najblaže rečeno jedan nenadjebivi melodični rock’n’roll posvećen elegantno popunjenim pripadnicama ljepšeg spola.

Suzo didova je tipično Đubrivo u svom punom sjaju dok je Priča se po gradu još jedan stilski izlet u poletni plesni country rock sa, na ovim prostorima nikad ne prevaziđenom temom različitih seksualnih orijentacija.

Pjesma Nenadani abortus na samo Đubrivu svojstven način govori o opasnostima vožnje u alkoholiziranom stanju. Lirički je više nego brutalna a glazbeno podsjeća na rani Kreator i nije preporučljiva slušateljstvu sa slabijim živcima i želucem. Kako bilo, ako se ipak odlučite za preslušavanje vjerojatno se više nikad nećete usuditi pijani sjesti za volan i da se mene pita, oova bi pjesma bila obavezna literatura u svakoj auto školi. Pašteta je nevina pričica o opsesivno-kompulzivnom poremećaju obožavanja spomenutog mesnog namaza.

Slijede evergreeni Budi i Više voliš mene iz starije faze benda, trunčicu zrelije odsvirane ali uz jedan, meni neshvatljivi, potez spajanja ove dvije pjesme u jednu. Moram priznati, dosad su mi sasvim lijepo zvučale zasebno i ne mogu se domisliti nikakvog, pa čak ni marketinškog razloga zašto su na novom albumu povezane no i ovako zvuče jednako dobro kao nekad. Za obje pjesme je šteta što se nisu pojavile na prvijencu al jebiga, kako je tako je.

Obrada Rokera s moravu Daj ribu nije baš legla u cjelokupnu koncepciju. Đubrivo je poobrađivalo hrpu toga u svojoj dugogodišnjoj karijeri no dosad su, osim ako nije bila riječ o parodijama poput Self esmetak to zadržavali samo za žive svirke. Kad sam prije nekih pet ili nešto više godina na koncertu u zagrebačkom Boogaloo čuo ovu obradu oduševio sam se no za nju mi nikako nema mjesta na studijskom albumu. Minijatura Čarli mi je, poput većine minijatura pomalo neshvatljiva i besmislena no rekao bih da je besmislenost minijatura njihov smisao. Kako bilo, Tko je ubio Pirga? ili Ča kandrš žgure opičini bi mi bile bolji izbor od ove koju možete čuti na albumu.

Nema tko te nije je još jedna priča o luzeru kojem ribu odvodi tip s bojim autom ispričana na đubrasti način. Predzadnja stvar Odlično se zabavljam je najslabiji trenutak cijelog albuma i nedostaje mu uobičajeni crni humor, duhovitost i dubina koju sam dosad nalazio u pjesmama Đubriva ili mi je dotična možda promakla, stvarno ne znam. Glazbeno je koliko toliko korektna ali lirika koja opisuje uobičajenu radnju niskobudžetnih slasher filmova žnj produkcije mi ne ostavlja neki pozitivan dojam i možda je njeno mjesto ipak trebala zauzeti Djevojka iz mojih snova ali lako je biti general nakon bitke, možda postoji netko kome se Odlično se zabavljam i sviđa. Za kraj je tu pjesma Totalno si luda koja priča o nasilju žena nad muškarcima (da, i to se događa) koja sasvim zgodno i prigodno zatvara album.

Sve pjesme su napisane beskompromisno, bez dlaka na jeziku i bez rukavica, nema nikakvih uljepšavanja i cenzure, baš onako kako to Đubrivo radi otkad postoji no takav stil je nažalost obilježio napredovanje, ili bolje rečeno nenapredovanje njihove karijere. Ja ih zbog toga cijenim i volim ali i oni i ja smo svjesni da ih prosječan ‘rvat zbog toga neće voljeti i da će uvijek biti alternativa ma koliko god albuma izdali i koncerata odsvirali.

Produkciju albuma odradio je gitarist Darko Grubišić i o tome se nema što pretjerano reći. Album 100% prirodno bio je, barem za moj skromni ukus pomalo preproduciran i ušminkan dok su Krvave bajke produkcijski znatno sirovije odrađene. Kad bi se mene pitalo idealna dobitna kombinacija bi bila produkcija na pola puta između ovih albuma ali tko mene ikad išta pita?

Uz veliki odjeb hrvatskim diskografskim govnima ovaj je studijski uradak ugledao svjetlost dana 1. studenog ove godine u nezavisnom izdanju. Može se preuzeti na Internetu sa službenih BandCamp stranica benda, preslušati na YouTube i tako to a moći će se u fizičkom obliku kupiti na koncertima ili u nekoj budućnosti naručiti preko webshopa ili nešto slično.

Sveukupan dojam je više nego dobar, momci su pošteno i bez zadrške odradili fenomenalan posao te da nema iznad spomenutih zamjerki oko obrade Rokera s Moravu te pjesme Odlično se zabavljam koja je daleko ispod ostalih pjesama na albumu a i inače ocjena bi bila čista petica no ovako ću je zera smanjiti na 4.9. Znam, znam, subjektivan sam ali to je moje neotuđivo pravo. Ovo je moj portal i na njemu imam pravo pisati što me volja. Mislim da ne trebam posebno naglasiti da je album preporuka portala za ovaj mjesec i kako bi to rekli momci iz Đubriva, keep gnjoing on

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail