ePošta ili prodavanje magle?

Jednom davno u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, mislim da bješe to sam kraj osamdesetih ili početak devedesetih godina prošlog stoljeća na nekoj od televizija emitirao se američki sitcom kojem se sad više ne mogu sjetiti ni naziva niti likova a bome ni sadržaja. U sjećanju mi je ostala jedna situacija kad otac kćeri objašnjava što je to TV program i kaže: “TV program su kratki prekidi između reklama”.

Danas, kojih dvadeset i pet godina kasnije i nas je zatekla prošlostoljetna američka zbilja i program naših televizijskih stanica, da ne kažem postaja otprilike liči na gornju definiciju. Ali, ne mislim se u ovom tekstu baviti količinom reklama na TV programu ili bolje rečeno, količinom TV programa na reklamama već nečim drugim što mi je zapelo više za uho a nešto manje za oko a svesrdno se reklamira posljednjih nekoliko mjeseci više manje svuda gdje može.

Radi se o novoj, nikad viđenoj i revolucionarnoj usluzi koju nudi Hrvatska pošta u suradnji s Hrvatskom poštanskom bankom a zove se ePošta. Razumije se, vaš omiljeni autor se prijavio na tu uslugu prvobitno pročitavši sve što ona nudi i danas, samo za vas, slijedi laboratorijska analiza iste.

Krenimo od naziva. Nimalo originalno, na granici s plagiranjem jer, svakog razumnog Hrvata a i nekog drugog stanovnika regije nešto što se zove ePošta automatski će asocirati na jednu drugu uslugu. Electronic mail (skraćeno e-mail) ili prevedeno elektronička pošta logički skraćeno kao e-pošta nešto je što postoji još otkad je i eksperimentalnog Interneta a to je poduži niz godina. Već je prilično uvriježeno da se u hrvatskim lokalizacijama operativnih sustava i pripadajućih aplikacija e-pošta koristi kao standard i pitam li se pitam kome li je na pamet palo da svoju novu, nikad viđenu i revolucionarnu uslugu nazove baš tako?

Koliko je nova, revolucionarna i nikad viđena je sljedeće pitanje u nizu. Ne bih previše komentirao, samo bih spomenuo PayPal i Skrill, to će biti sasvim dovoljno. Malo više o tome u nastavku.

Sama svrhovitost je također upitna. Prema onome što piše na mrežnim stranicama usluge, barem koliko sam ja to uspio izinterpretirati s ovo pameti što mi je preostalo ova je usluga kombinacija servisa za elektronsko plaćanje i već spomenute, odavno nam poznate elektroničke pošte vulgaris.

Drugim riječima, ako se registrirate na ovu uslugu moći ćete uplaćivati novčane doznake i korespondirati više ili manje elektroničkim pismima s ostatkom svijeta ili Hrvatske, nisam obratio pažnju na taj detalj. Novčane transfere moguće je obavljati samo i isključivo s pravnim osobama (čitaj tvrtke, institucije i sl.) a dopisivati se možete sa svima.

Ne znam jesam li najbolje shvatio, mislim da jesam a možete i sami provjeriti na njihovim stranicama, moguće je čak napisati pismo ili dopis na računalu ili pametnom telefonu koje se već negdje isprinta i u fizičkoj papirnatoj formi uruči primatelju. Obrnuto nažalost ili na sreću ne ide a i upitno je u kakvom bismo obliku dobili rukom pisano pismo od nekog tko nije na ti sa ovim novim đavoljim izumima (apage Satanas).

Ali da se ipak još malo osvrnem na svrhovitost. Danas imamo PayPal koji možemo povezati sa svim bitnijim kreditnim i debitnim karticama kao i Skrill od kojeg možemo dobiti njihovu vlastitu karticu koja između ostalog vrijedi i na bankomatima a i za mrežno plaćanje. Imamo i cijelu lepezu različitih pružatelja usluga elektroničke pošte koja nudi više vrsta i razina enkripcije razmijenjenog sadržaja nego što ih prosječan IT stručnjak može nabrojiti pa se nikako ne mogu domisliti čemu to sve skupa i zajedno.

Jesam i uvijek ću biti pobornik da se kupuju i koriste domaći proizvodi, Kupujmo hrvatsko je moja parola jer vjerujem da ova napaćena zemlja ima što resursa a što mozgovnog potencijala da stvori kvalitetan i konkurentan proizvod bilo koje vrste no nažalost, u ovom slučaju ne mogu nikako prihvatiti da je to ispalo tako.

Al’ nastranu sad to, spomenuo sam registraciju a to je bio onaj presudni trigger da počnem pisati ovaj članak.

Drage moje i dragi moji, danas, kako to često volim reći na polovici druge dekade dvadeset i prvog stoljeća postupak registracije jedne nove, nikad viđene i revolucionarne elektroničke usluge izgleda ovako:

  1. Sa mrežnih stranica usluge možete u PDF formatu preuzeti obrasce za prijavu fizičkih osoba, pravnih osoba, odjavu te dokument s uvjetima korištenja. Moram priznati, ovdje su se malo potrudili i napravili su editabilne PDF-ove koji se mogu gotovo u potpunosti ispuniti na računalu i vjerujem da videćim korisnicima to i nije neki problem no JAWS i vjerujem, NVDA imaju malih problema sa iščitavanjem naziva polja za uređivanje. Na kraju balade ipak sam morao pozvati okatu pomoć da iskontrolira jesam li sve dobro popunio i bilo je par sitnih greški;
  2. U slučaju fizičkih osoba, za pravne nisam gledao potrebno je ispuniti svakojake privatne podatke, od broja osobne iskaznice, OIB-a i slično ali mi je najsmješniji dio bio oko naziva i broja nadležnog poštanskog ureda. Ajmo ruke u zrak koliko vas zna naziv i broj vašeg poštanskog ureda prema adresi stanovanja? OK, ništa što se ne može pronaći preko Googlea ili posjetivši stranicu Hrvatske pošte no ipak malo too much in my humble opinion;
  3. Ali to nije sve. Nakon što popunite obrazac potrebno ga je isprintati, potpisati i s kopijom (da ne velim preslikom) obiju strana osobne iskaznice predati u najbliži poštanski ured nakon čega ćete korisničko ime i upute kako se prijaviti na uslugu dobiti mailom a lozinku za prijavu najobičnijom klasičnom papirnatom poštom i to u roku od četrdeset i pet (brojkom 45) radnih dana!!!

Zašto je ovo iz točke 3 tako piše na stranicama usluge. Navodno, time se nastoji izbjeći krađa identiteta, zloupotreba tuđih podataka i sve ostalo što bi moglo naštetiti krajnjem korisniku zbog loših sigurnosnih mehanizama! Ne mogu a da se ne zapitam gdje su to PayPal ili Skrill točno pogriješili kad svojim korisnicima na globalnoj razini nude registraciju usluge u roku nekakvih pet minuta pri čemu ti isti korisnici sami biraju korisnička imena i lozinke i kojom je točno znanstvenom analizom Hrvatska pošta došla do ingenioznog rješenja slanja lozinke papirnati putem u poštanski sandučić koji je dostupan gotovo svakome i može se otvoriti najobičnijim priborom za jelo i to ako je bolje izrade?

Moram priznati, podsjeća me to malo na situaciju od prije nekoliko godina kad se u Lijepoj našoj materinoj uvodio revolucionarni digitalni signal za TV program. Iako je susjedna dežela već odavno bila na MPEG 4 standardu kao i sve ostale više ili manje razvijene europske zemlje, Hrvatska je uvela kao standard digitalnog signama već tada pomalo prevaziđeni MPEG 2 koji je danas faktički povijesni relikt. Pretpostavka je da je nekoliko rodijaka, netijaka, jarana i zemljaka imalo par desetaka šlepera punih MPEG 2 prijemnika kojih se trebalo riješiti a simptomatično je da je Hrvatska pošta i u tome imala svoje prste jer je u njihovim poštanskim uredima (a gle čuda, poštanske urede imaju i u najmanjoj mogućoj selendri gdje ni vodovoda nema) bilo moguće kupiti ili naručiti digitalni prijemnik.

Pretpostavljajući gore navedeno nije mi teško zamisliti situaciju da je neki već spomenuti rodijak, netijak, jaran ili zemo negdje jeftino otkupio kakav zastarjeli sustav za elektronsko plaćanje i odlučio ga dobro unovčiti. A vama?

No da više ne digresiram valja spomenuti da sam potrebnu papirologiju predao u najbliži poštanski ured još 24. lipnja i da još uvijek, dok pišem ovaj prvi dio članka a to je 10. srpnja nisam dobio ni elektroničku a bome ni klasičnu poštu od Hrvatske pošte u kojoj bi trebali biti moji podaci za prijavu na ovu uslugu. Znam, znam, ipak se radi o 45 radnih dana što je dan gore ili dolje preko dva kalendarska mjeseca, bit ću strpljiv a u međuvremenu, dok potrebni podaci ne stignu još jedna sitnica koju sam uspio primijetiti čitajući o ovoj usluzi.

Što bi se na domaćem engleskom reklo Inbox a kod nas se obično prevodilo kao sandučić ili pretinac na usluzi Epošte zove se kovčežić. Malo jezičke a i svakodnevne logike ovdje nije naodmet. Ako se već desetljećima, ako ne i stoljećima u ovom našem izmrcvarenom jeziku i samostalno a i dok nije bio samostalan uvijek koristilo termine poput sandučić, pretinac, kaslić, kašetica pa čak i najobičnije pošta kome je točno i iz kojeg razloga palo na pamet da to sad nazove kovčežić?

Ne znam kakve jezikoslovce zapošljava Hrvatska pošta ali da čak imaju i osnovnu školu i da su mičući usnama čitali prateći tekst uz slikovnice trebali bi znati da sanduk i kovčeg nisu ista stvar a samim tim ni sandučić i kovčežić. Ali što se čudim, ako je netko dovoljno nepismen da napiše konstrukt “Opći uvjeti korištenja usluge servisa” onda me nimalo ne čudi što ne zna razliku između sandučića i kovčežića. Da paradoks bude veći, unutar usluge koriste engleski termin eBox koji, jelte, prevode kao eKovčežić a vjerujem da se vrlo jednostavnim guglanjem može saznati da engleska riječ box znači kutija ili sanduk a da se kovčeg na engleskom veli case. No, što je, tu je.

Kako bilo, ukoliko se odlučite registrirati na oovu uslugu uživat ćete s vremena na vrijeme u pregledavanju svog poštanskog kovčežića. Tko zna, možda se i sam naviknem na to, prežvakao sam u jeziku i neke gore stvari od toga pa možda i to probavim.

23 dana kasnije (17. srpnja)

Danas sam s usluge ePošta konačno dobio e-poštu u kojoj me ljubazno izvještavaju kako je zahtjev zaprimljen, razmotren i odobren. Sve i svašta mogu pročitati na njihovim stranicama a tu mi je i korisničko ime koje glasi zar ste stvarno mislili da ću ga napisati? Uz korisničko ime tu je i usputna obavijest kako će mi privremena lozinka uskoro stići na navedenu dostavnu adresu.

Stigla je i papirnata obavijest, tako zaštićena da sam dobio napad suza, smijeha i potrebe da se protestno samozapalim istovremeno. Nisu se čak potrudili to poslati u pravoj omotnici nego na najobičnijoj tiskanici koja se može otvoriti, pročitati i ponovo zatvoriti bez većih problema. Različiti pružatelji komunalnih i ostalih usluga sigurnije šalju svoje mjesečne račune gdje nema razloga za bilo kakvu tajnost a evo, naša revolucionarna, nova i nikad viđena usluga to spiči na najobičniju samoljepivu tiskanicu pa kud puklo da puklo.

Ajd, barem ih mogu pohvaliti da sam sve potrebne podatke dobio u znatno kraćem roku od najavljenog iako je i 23 dana od predaje zahtjeva 6.624 puta dulje od petominutne registracije na PayPal al’ jbg, ovo je Balkan. Otvorim stranicu, ukucam podatke, promijenim inicijalnu lozinku i konačno postanem korisnik ovog servisa.

Što se nudi tj. ne nudi?

Nudi se, kako sam već iznad ugrubo napisao online plaćanje i slanje raznih vrsta pisama, poruka i dokumenata i ništa više od toga. Ako se mene pita, prilično jadno i patetično. Zašto?

Jedna od stvari zašto me zainteresirala ova usluga je mogućnost stizanja računa određenih tvrtki direktno na uslugu tako da se ne moram mučiti i gnjaviti s prepisivanjem podataka ili slikanjem QR kodova na uplatnicama ali šipak. Trenutni i aktualni izdavatelji takvih vrsta elektroničkih računa su na zagrebačkom području Hrvatska pošta d.o.o. (čudna li čuda) i Hrvatska radiotelevizija. Ne koristim nikakve usluge Hrvatske pošte koje bih trebao i morao plaćati na mjesečnoj bazi a iz principa i vjerskih razloga ne plaćam ni TV pretplatu, znači, 0 bodova za moja velika očekivanja.

Sljedeće razočaranje je nemogućnost trajnog i fiksnog povezivanja kreditne/debitne kartice s uslugom. Svaki put kad radite neku transakciju morate ispunjavati podatke svoje kartice i ovisno kakva je ukucavati jednokratnu lozinku koju dobijete čitačem kartica, tokenom ili mtokenom. Ovo vrijedi za Visa debitne kartice koju sam isprobao. Za American Express je zacijelo drugačija politika no naša nova, nikad viđena i revolucionarna usluga zasad podržava samo Diners a od Amexa ni traga ni glasa, bit će valjda nekad u budućnosti. Još se uvijek ne mogu načuditi zašto na PayPalu imam povezanu i Visu i Amex te kod transakcija ne moram kuckati nikakve dodatne lozinke, kontrolne brojeve niti išta slično, dovoljna je samo i isključivo PayPal lozinka. Mislim da sam već rekao da je ovo ipak Balkan.

Ono što me do kraja izbacilo iz takta je da priprema i plaćanje naloga funkcionira kao klasični webshop. Prvo treba ukucati podatke za nalog (ili više njih) a nakon toga kliknuti na tzv. košaricu te u košarici provjeriti sve što u njoj ima te krenuti dalje na plaćanje. OK, jesam li na usluzi za elektroničko online plaćanje ili na elektroničkom supermarketu? Kad na to još zbrojim da novčane transakcije mogu izvršavati samo prema pravnim osobama stvarno ništa dobro ne mogu reći o ovom dijelu usluge ePošta koliko god da se trudim.

Malo optimizma mi daju neke druge mogućnosti slanja dokumenata i pisama preko ove usluge. Koliko sam na brzinu vidio, moguće je slati poruke između korisnika ePošte, rekao bih da je to neki vid chata ali ga nisam isprobao jer, gle čuda, ne znam još uvijek nikoga tko ovo koristi a i sam još uvijek koristim uslugu manje od 24 sata.

Slanje pisama, kako sam ranije napisao funkcionira i elektronički i fizički s time da se slanje digitalnog pisma naplaćuje 2.5 dlakavih beštija a ako želimo da se pismo isporuči u fizičkom papirnatom obliku dodatno se naplaćuje printanje i kuvertiranje i pošiljka ne smije biti teža od 50 g.

Ovakva pisma moguće je slati i izvan zemlje što naravno još dodatno košta ali koštalo bi i da ga šaljete klasičnom poštom pa se nešto previše ne bunim, dapače, ovaj aspekt usluge mi je čak i simpatičan i mogao bi biti koristan našoj ćorpopulaciji jer ćemo teško kakvoj prababi poslati e-mail.

Tu je također i usluga arhiviranja koju možemo i ne moramo koristiti, besplatna je kroz prvu godinu korištenja a ako se odlučimo živjeti bez nje sve se ionako arhivira u centralnoj arhivi no traženje nekog dokumenta naknadno iz nje će nam se opet pošteno naplatiti prema važećem cjeniku usluga.

Dok sam još na ovom dijelu moram napomenuti da je web usluge sasvim pristupačan, nema čudnih grafika, nema fantomskih kolabiranih dugmića i sličnih nebuloza na koje smo navikli kod Gmaila i koristi se vrlo lako i jednostavno, ovdje svemu unatoč ipak idu pohvale.

Sad slijedi ponovo jedan dio oko mojih velikih očekivanja. Jesam li u brzini preskočio ili nije pisalo ne znam, provjeravati mi se ne da ali bijah vrlo obradovan mobilnom aplikacijom za ePoštu i jedva čekah da je isprobam.

I ponovo šipak. Nađem i instaliram aplikaciju, ponudi mi se kucanje korisničkog imena i lozinke i dobijem obavijest da mi je aktivacijski kod poslan na mail. I jeste, nađem ga, ukucam, dobijem polja za kreiranje PIN-a, obavim i to i nađem se u raskoši mobilne aplikacije. Ne, nije tu problem.

Problem je u ostatku maila kojim mi je stigao aktivacijski kod. Između ostalog lijepo su napisali da je korištenje mobilne aplikacije besplatno prva tri mjeseca a da se dalje naplaćuje prema važećem cjeniku usluga. Ne budi lijen posjetim i važeći cjenik usluga za koji su ljubazno ponudili i poveznicu u mailu i pročitam da se usluga mobilne aplikacije naplaćuje 5 krznatih životinjica mjesečno od isteka tri gratis mjeseca.

Nije tih pet kunića toliki problem iako ću se na to malo vratiti u zaključku, veći je tu problem što dok sam čitao opis usluge, često postavljana pitanja i sve ostale promo sadržaje na stranici nisam dobio informaciju da se mobilna usluga plaća a o tome nije bilo riječi ni na TV reklami (osim ako možda nije pisalo sitnim slovima na dnu ekrana ali tu im baš ne mogu pomoći).

Mobilna aplikacija je također, koliko sam je dosad uspio istestirati sasvim pristupačna, nisam uočio neimenovane tipke i Voice Over čita svaki djelić ekrana. Preko nje nisam pokušavao obaviti transakcije jer trenutno nemam ništa za plaćanje no pretpostavit ću da sve funkcionira besprijekorno. Naravno, postoji i verzija za Android i Windows Phone no o tome ne mogu ništa previše reći jer ne koristim.

I da pomalo ovu sagu privedem kraju zaključio bih da je ovo zanimljiv ali više ili manje nepotreban pokušaj izmišljanja tople vode. Svaki stanovnik našeg planeta što uključuje i Hrvatsku je komitent neke banke. Svaka banka koja imalo drži do sebe, pa čak i u Hrvatskoj ima mogućnost internetskog bankarstva i velika većina njih ima i mobilne aplikacije, ako ne baš za sve a onda barem za neku od današnjih mobilnih platformi. Jednu od njih koristim, o drugima sam čuo iskustva prijatelja i poznanika i sve što mogu reći jest da je plaćanje računa puno lakše i jednostavnije kroz te aplikacije ili kroz web sučelje internetskog bankarstva nego kroz, opet se ponavljam, novu, revolucionarnu i nikad viđenu uslugu Hrvatske pošte.

Usporedbe radi, kroz uobičajeno internetsko ili mobilno bankarstvo osim plaćanja računa pravnim osobama moguće je izvršiti novčanu transakciju na bilo koji račun u zemlji, ponegdje i u inozemstvu, moguće je kontrolirati više računa, moguće je kontrolirati troškove kreditnih kartica, otvaranje trajnih naloga, mijenjanje sredstava iz jedne valute u drugu te još ohoho raznih mogućnosti. Jest da internetsko bankarstvo košta nešto više od usluge ePošta ali za tu cijenu daje i puno veći broj bankarskih mogućnosti ili drugim riječima, ePošta u ovom segmentu daje samo jedan mali dijelić mogućnosti prosječnog internetskog bankarstva.

Ostatak usluge koji se tiče online korespondencije je znatno zanimljiviji no opet nije ništa ni revolucionarniji niti sigurniji od klasičnog e-maila. Ajd, istina, mogućnost slanja fizičkog pisma je pomalo zanimljiva i simpatična ali budimo realni, koliko puta godišnje šaljete papirnatu poštu i koliko papirnate pošte primate godišnje ako izuzmemo svakojake račune za ovo i ono?

Ponavljam još jednom da bi ovo moglo biti interesantno našoj populaciji ali bit ću slobodan pretpostaviti da ni to neće biti baš na svakodnevnoj bazi.

Ne mogu se oteti dojmu da je ovo neka gadna muljaža i petljancija, mogućnosti sustava i način na koji funkcionira su odavno zastarjeli i naprosto me gricka mogućnost da je netko na ovome dobrano zaradio a da i Hrvatska pošta kao pružatelj usluge i krajnji korisnik time nisu ništa dobili. S obzirom gdje, kako i na koji način živimo pretpostavka je sasvim opravdana ali uz činjenicu da se, barem zasad, u nikog ne može uprijeti prstom i dalje je samo pretpostavka i poticaj svima nama za razmišljanje. Konkretno, moja razmišljanja idu u pravcu odjavljivanja usluge nakon što isprobam neke njene mogućnosti kad sam se već isprcao s registracijom a vama, dragi čitatelji, mogu samo preporučiti da se ne mučite s tim. Ako već nemate radije u svojoj banci riješite internetsko bankarstvo i dobit ćete sve i više od onog što vam treba uz minimalno višu cijenu.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail