Ipak postoji Razlika

U jednom od prošlih članaka o slijepim glazbenicima spomenuo sam odnose morskih pasa i zlatnih ribica. Možda sam bend o kojem ću napisati nekoliko sljedećih redaka malo nepravedno strpao u drugu kategoriju jer preslušavam njihove snimke posljednjih nekoliko dana i ne mogu se oteti dojmu da čak ako još uvijek i jesu zlatne ribice to sigurno neće biti još dugo.

Da se razumijemo u startu ovdje se radi o mladom i još neafirmiranom bendu čiji je idejni vođa tek na pragu sedamnaeste godine života. Tu još ima dječjih bolesti, treba pronaći svoj pravac i svoj zvuk, treba se malo pomnije posvetiti tekstovima i uobličiti zasad vrlo potencijalne ideje a treba se bome i okružiti malo kvalitetnijim muzičarima od onih koji trenutno sviraju u bendu. Bend na živim nastupima zvuči vrlo loše, to je de facto ali ono što Toni Pavić uspijeva napraviti u studiju sa profesionalcima je sušta suprotnost onome što možete čuti na njihovim živim svirkama.

Razlika su Toni Pavić, klavijature i vokal, Ines Pavić na pratećim vokalima, Matija Podravec na gitari, Matija Kakša na basu i Nino Mihaljek na bubnjevima.

Razlika – Sada znam (official video)

Njihova prva pjesma “Sada znam” napisana prije više od dvije godine i tek nedavno kako treba snimljena u studiju Basylum je više pokazatelj toga što bi Toni Pavić htio raditi i kako bi htio zvučati nego remek djelo suvremenog domaćeg rock’n’rolla. Napisao ju je s nepunih petnaest godina i mada bi se kirurškom analizom tu uspjelo pronaći svega i svačega od malo pokradenih harmonija do načelno naivnog teksta kojem bi bilo prijeko potrebno nekoliko kreativnih zahvata ako se uzme u obzir činjenica da je to autorski rad klinca koji je tek mutirao onda sve prethodno pada u vodu. Sama spoznaja da iza ove pjesme stoji dječarac koji još ide u osnovnu školu svakom tko se iole razumije u glazbu treba biti dovoljna da shvati kako će u godinama koje dolaze Toni izbrusiti zanat i kao tekstopisac i kao kompozitor a da će sljedeći radovi biti kvalitetniji.

Razlika – Knjiga života (Official audio 2014)

“Knjiga života” snimljena i vrlo nedavno objavljena na službenom YouTube kanalu benda već pomalo daje naslutiti napredak. Tekst je izašao iz uobičajene domaće manire “ja te volim a ti mene ne i to je veliko sranje” i govori o realnim životnim činjenicama s pomalo filozofskim pristupom. Kako bi nekad otpjevala Minea i ovdje malo fali ali puno manje nego u debitantskoj pjesmi. Toni tek treba naučiti da se melodija i tekst trebaju preklapati tako da ne trpi ni jedno od njih a slušajući pjesmu jasno se čuje da je tekst pretrpio dosta krivljenja u naglašavanju i izgovoru kako se ne bi mijenjala melodija. U takvom slučaju nešto treba mijenjati; ili melodiju da se prilagodi ritmici teksta ili ritmiku teksta prilagoditi melodiji. U svemu treba raditi kompromise i to je možda najvažnija životna škola pa tako i u glazbi no djevojke i momci Tonijevih godina tek to trebaju naučiti.

Druga stvar koja mi jako bode uši u ovoj pjesmi je blaga nepismenost na refrenu kad tekst ide: “Nikad ne gledaj na zadnju stranu što na njoj piše doće samo…”. Taj “doće” je sasvim fino mogao biti otpjevan kao “doći će” i time bi se malo razbili dugi tonovi na melodiji refrena i dodalo malo lepršavosti a da ne spominjem da bi jezično bilo pravilno što sad nije slučaj. Zaboravih spomenuti ali ste vjerojatno čuli, pjesma je otpjevana kao duet. Ženski glas pripada Tonijevoj sestri Ines. O njenoj izvedbi ne znam što bi točno mislio. Glas je zanimljiv i vjerujem da u njemu leži potencijal ali se u svakoj riječi i noti čuje ukočenost i nesigurnost. Kako je to Tony Cetinski znao reći na HTZ-u to nije suverena izvedba a ja bih nadodao da ovdje treba puno sati pjevanja i puno rada na samopouzdanju pred mikrofonom. Što se Tonijevog vokala tiče objektivna je činjenica da pjeva znatno bolje od sestre i baš se u “Knjizi života” kao duetu jasno čuje taj nesrazmjer pjevačkog umijeća. Većinu vremena pjeva odlično i sve dok to radi čistim glasom zvuči savršeno ali kad prelazi u hrapave dionice čuje se određena isforsiranost i kako to nije njegov prirodni glas. Dragi Toni, samo ti pjevaj prirodno a Hrvatskoj je dovoljan jedan jedini Thompson a i taj je, ako pitaš mene previše.

Na YouTube se mogu čuti još dvije autorske pjesme u živim izvedbama; “Ispod hladnih mostova” i “Kave i cigara” i tu se već nema što prigovoriti. “Ispod hladnih mostova” je malo žešća stvar umjerenog tempa sa socijalno osviještenim tekstom koliko je to moguće u dobi autora i moj definitivni favorit od sveg što sam čuo dok su “Kave i cigara” prava r’n’r poskočica sa tekstom u stilu “Ja sam otkačeni lud, dajte mi droze i alkokola i cijeli svijet je moj”. Ništa niti muzički niti idejno što već nismo čuli no prema mom hambl opinijon odrađeno znatno bolje nego što su to odradili neki puno stariji bendovi ovog žanra. Dapače, klincu od šesnaest ljeta je puno primjerenije pjevati takve tekstove nego Peri Galiću sa svojih 40 i kusur. Ove dvije stvari nisam kačio uz ovu priču jer na YouTube postoje samo žive verzije ali, otkrit ću vam tajnu, dočepao sam se sirovog studijskog materijala i kako bi to rekli u susjednoj državi, stvari jebu kevu.

Neki generalni zaključak cijele priče je da uz sve navedene nedostatke Razlika ima veliki potencijal koji treba transformirati u dobro usmjerenu kinetičku energiju ali im te nedostatke ne treba uzeti za zlo. Ako se samo sjetimo kakve je idiotske tekstove radio Enio iz Legije, trećeg albuma Opće opasnosti ili tužne činjenice da Divlje jagode još od faze s Tifom nisu imale pristojan album ovo što radi Razlika je pravo osvježenje. Šef benda treba malo odrasti i vidjeti životiz nekih drugih kutova i uz dobrog producenta ako nastave na ovaj način nastat će u idućim godinama još puno dobrih pjesama. Ove dosadašnje taman su dobro pogođene između stereotipne srednje struje i počesto napornih alternativnih pokušaja da se izmisli nešto novo i imaju veliku šansu da se svide publici koja ne zna naizust sve albume Deep Purplea i Rainbowa a opet ima ono nešto zbog čega će i zakleti hipsteri koji ne slušaju ništa komercijalno zastati i posvetiti im malo pažnje. Kako god bilo, ja sam u ovom bendu pronašao svoju razliku i da rade negdje vani vjerojatno bih im prorekao i svijetlu budućnost no kako ipak rade ispod tamnog neba iznad Zagreba nek im je cijeli panteon r’n’r bogova na pomoći.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail