Lea Radolfi i Ritmo Đoko

U početku bijaše Ritmo Loco, onda Davor Radolfi i Ritmo Loco, zatim samo Davor Radolfi a potom i Lea Radolfi. U ovom slučaju jabuka ipak pada malo dalje od stabla i iz najmanje dva razloga ne može se reći “kakav otac, takav sin” ali to ipak nije sve…

Judette je još jedan u nizu pop rock bendova na ovim prostorima. Kratka Google pretraga daje desetak rezultata koji uključuju par članaka, par youTube clipova, intervju na Ravno do dna portalu i nekoliko slika. Okosnicu benda koji se nekad zvao The Kidz još uvijek čine Lea Radolfi i Karlo Haltrich dok su se ostali kotačići malo promijenili.

Nažalost, ništa novo, ništa impresivno i po meni, iako PR materijali i novinski članci kažu suprotno, ništa inovativno. Na prvom službenom spotu “Voli me” glazbeni je doživljaj vrlo stereotipan, čuje se sve samo se ne čuje Judette. Na prva dva slušanja tu su tragovi novijih Enica, Kino kluba i Crnog perja a dubljim slušanjem nađe se dosta esencije beogradskog Negativea. Miksanjem i mućkanjem svega ovog uz studijsku polituru čak se mogu naći i natruhe Pink i Miley Cyrus iz nekih ranijih faza. Ukratko, dosadno!

U intervjuu za portal Ravno do dna lea Radolfi je nabrojala sve i svašta oko nastajanja njihove glazbe od čega mi je prilično za uho zapela rečenica kako pokušavaju izbjeći amerikanizaciju. Dragi moji, ako ovo što možete čuti na priloženom YouTube clipu nije američki zvuk onda sam ja maneken.

Sam spot za pjesmu “Voli me” valjda pokušava nadoknaditi ono što glazba nije uspjela dočarati pa minimalno obučeni Lea i muški partner kojem se na golim leđima vrte video projekcije svega i svačega očito imaju posao da slušatelju privuku pažnju na nešto drugo jer pjesma sama po sebi to ne može. Kako bi to rekao jedan nadugo i naširoko poznati bend, “Uzalud vam trud, svirači”.

Iz pjesme se jedino može zaključiti da Lea zna pjevati, da momci iz benda znaju svirati, da Marko Mrakovčić u svom studiju zna što radi ali cjelokupni opći dojam je da dojma uopće nema. Nema nikakve posebnosti po čemu bi se ova pjesma izdvvojila iz sati i sati drugih pjesama sličnog glazbenog izričaja i stila i zvuči mi kao nešto što bi moglo izaći iz radionice obitelji Huljić kad bi se posvetili malo alternativnijem pristupu glazbi.

Kako jedna lasta ne čini proljeće a mrtvi se broje na kraju ostavit ću rezervu da revidiram svoje mišljenje kad se pojavi album koji tokom ovog mjeseca ulazi u završnu fazu snimanja i miksa te bi valjda vrlo uskoro trebao izaći za Croatia Records. Ono što me je prilično ubolo u oko mi ćoravo je činjenica da je bend aktivan već tri godine a da na YouTube i sličnim internetskim okupljalištima ima vrlo malo materijala i to doslovce jedna autorska pjesma i dva covera. Što god mlada dama pričala, danas je pravom nezavisnom bendu koji ima ohoho više utakmica u nogama i nekoliko stranica YouTube pogodaka vrlo teško potpisati ugovor sa spomenutom kućom pa sva ona spika kako tata ima svoje a ona svoje i kako ona radi neovisno od njega mi ne drži vodu. Davor Radolfi je, sa ili bez Ritmo Loco branda Croatia Recordsu zaradio dovoljno para da bi kćeri dali šansu barem prvog albuma pa da se vidi što dalje. Tu joj šansu dajem i ja ali koeficijent na kladionici nije previsok.