Morski psići s bijeli štapići

Što reći osim “Muzičari koji piju nikad nisu patili od treme”?

S jedne strane mi je malo nezgodno pisati o ovoj temi jer se radi o ljudima koje osobno poznajem preko 25 godina, još od pretpubertetskog doba dok smo pušili prve pljuge iza škole, ganjali prve cure i svirali prve note što svaki posebno što u nekim kasnijim bendovima no s druge strane dao sam si zadatak da prokomentiram sve na što naletim u našoj maloj kli.. Ovaj, zajednici i tako i oni dođoše na red. Oni su Blind Sharks ili ti ga slijepi morski psi, četveročlani bend sastavljen isključivo od slijepih muzičara i ne zvuče toliko loše s obzirom na konkurenciju ali…

Blind Sharks Zašto praviš slona od mene Dino Dvornik cover

Dat ću priči prvo malo pozadine. Abecednim redom, Davor Janjušević na klavijaturama, razredni drug iz osnovne škole, svirali smo u par školskih i nekih drugih manje uspješnih projekata, kasnije se uz svoj redoviti posao fizioterapeuta počeo baviti gažiranjem i tezgarenjem u različitim bendovima za ljetne terase i slične prigode.

Kruno Drenski, prvo gitara pa zatim bas, također drugar od pradavnih vremena, godinu i razred stariji pa je uvijek bio malčice patronizirajuće nastrojen prema nama klincima. Diplomirani pravnik, tezgaroš sa svadbi i dežurni filozof u svakoj prigodi.

Mario Perčinić, jedini profesionalac među njima koji bi se htio baš baviti glazbom ali kako to teško ide u našoj državi mora svoje želje malo podijeliti između steady joba i sviranja. Išli smo prije puno godina zajedno na solfeggio a kad smo se konačno presjekli u srednjoj školi jer je par godina mlađi napravili smo nešto čime se ponosim a to je, igrom nesretnog slučaja i srednjeg prsta sudbine danas nepostojeći punk rock bend Mikrofonija. Iako smo obojica izašli iz benda puno prije prestanka rada zbog tragične smrti gitarista i glavnog tekstopisca Tune tad smo još kao klinci stvorili nešto što je trajalo više od deset godina i što nije ostalo u začaranom krugu sljepačke zajednice. Al’ dobro, nije ovo priča o tome, želim još samo dodati da je Mario otada promijenio bendova i bendova, usavršavao sviranje basa i danas u Sharksima svira gitaru iako je po vjerskom opredijeljenju basist. Osim već spomenute Mikrofonije najpoznatiji bendovi s kojima je radio su prateći bend Bobe Kneževića i side project Zabranjenog pušenja i Arabeski Shaderwan Code.

I četvrti mušketir, momak gotovo upola mlađi od nas iz generacije je Marko Baković na bubnju. osobno ga ne poznajem ali sam čuo kako svira i čovjek to radi solidno. Završio je ili uskoro završava školu za tonca, producenta ili nešto slično u Ljubljani a prema informacijama koje imam, ova prethodna trojica su jako zadovoljni s njim. Inače svira u još par bendova od kojih je najpoznatiji Tragači, zagrebački country sastav za koji tek trebate čuti.

A sad slijedi nastavakna onaj “ali…” s početka. Bend na prvo slušanje na nekoliko kilovata razglasa zvuči dobro ali kad se preslušaju snimke i malo se dublje uđe u srž stvari vide se razni nedostaci. Bubnjar je puno mlađi od ostalih i iako po bubnjevima lupa dobro, točno, precizno i kako treba čuje se da mu nedostaje iskustva i da još uvijek traži svoje mjesto u bendu. Ako bih smio procijeniti, taman je na granici sazrijevanja u fazu u kojoj bubnjari više ne misle da su jedini u bendu i kad počinju shvaćati kad treba biti samo ritam sekcija a kad se prebaciti u prvi plan.

Davor na klavijaturama je opet priča za sebe. Tehnički je izvrstan i ono što treba odsvirati onako kako je zacrtano to svira savršeno ali kad se treba malo izvući iz školjke tu se malo gubi i ne ostavlja neki osobit dojam. Jebg, da je Markovih godina moglo bi mu se oprostiti ali nakon preko 25 godina sjedenja za klavijaturom mogu samo dijagnosticirati neizlječivu kroničnu nemaštovitost.

Kruno, u prvo vrijeme na gitari a sad na basu opet ima dijametralno suprotni problem od Davora. Vrlo je maštovit i pun svakakvih ideja kako nekoj pjesmi dati osobni štih ali on opet pati od osrednje tehnike sviranja. Ono što može odsvirati odsvira dobro i s mudima ali ne da se preko svojih granica i to se vrlo osjeti u ukupnom dojmu.

Na kraju tu je i Mario o kojem nije potrebno previše pisati. Čovjek je glazbeni talent, svira par kopalja iznad svih ostalih članova Sharksa i ima odličan balans između tehnike, discipline i improvizacije i praktično drži cijeli bend. Zaboravih u uvodu spomenuti da on i Kruno dijele vokale od pjesme do pjesme a svi osim bubnjara pjevaju prateće vokale kad je potrebno.

Blind Sharks Stand By Me John lennon cover

Možda bi to sve skupa bilo bolje da se momci ovim žele profesionalno baviti, da sviraju dva ili tri puta tjedno i da razvijaju međusobnu kemiju koju svaki bend mora imati da bi funkcionirao ali ovo je ipak bend sastavljen na inicijativu šefice zaklade “Marko Brkić” koji uglavnom svira po manifestacijama u organizaciji zaklade ili gdje zaklada na neki način sudjeluje. Ako su u elementu, sastaju se na probama jednom tjedno a te probe uvijek nekako završe u alkoholnim parama i tu se nažalost kao rezultat dobije visoka osrednjost kakav muzičari s ovolikim stažem ipak ne bi smjeli imati. Nije baš zahvalno uspoređivati morske pse i zlatne ribice ali svejedno moram reći da Sharksi u usporedbi s cijela dva benda sastavljena od slijepih muzičara u Hrvatskoj zvuče puno bolje i profesionalnije ali postavlja se pitanje li baš produktivno podignuti letvicu samo u okvirima naše zajednice? Stara narodna kaže da je bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu ali ja je ovdje ne bih primijenio. Glazba je nešto u čemu možemo biti ravnopravni pa čak i bolji od ljudi normalna vida i ne bismo si smjeli dopuštati biti prosječni na tom polju.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail