Smart Wars I: Samsunška prijetnja

Nekoć davno u dalekoj galaksiji postojala je šumica u kojoj su živjela mala stvorenja a zvali su se Štrumpfovi i majka ih je poslala u posjet baki koja živi u kolibici na rubu šume… E, ne ide baš to tako no nema veze, samo vas malo cimam da probijem led. Dugo me nije bilo, znate, pos’o, kuća, birtija, žena, djeca… Dobro, dobro, bez žene i djece, znam da znate. Zapustio sam malo svoje piskaranje i održavanje stranice i žao mi je ali ne stižem. Kad bi se od ovog dalo pristojno živjeti tj. kad bih znao kako se od ovog da pristojno živjeti jer nekima uspijeva stvar bi bila nešto drugačija. Nemoguća vizija, nažalost, još uvijek radi na benevolentnom principu, redakcija se u 99% slučajeva sastoji od jednog jedinog člana i stvari stoje ovako kako stoje. Možda nekad u budućnosti bude bolje. Sad sam privremeno ponovo s vama jer, drugovi, hoću nešto da vam kažem.

Sjećate se, krajem prošlog i početkom ovog ljeta gospodnjega objavio sam tri članka iz Smart Wars serijala u kojima sam se bavio utjecajem Androida na moj životni put. Negdje u to doba poduzeo sam određene korake da se dočepam Samsung Galaxy S6 telefona jer me zaintrigirala priča o drugačijem i naprednijem pristupu u rješavanju problema s pristupačnošću na Android sustavu. Kontaktirao sam Samsung Hrvatska i uz određeni niz peripetija prije desetak dana uspio sam staviti šape na Samsung Galaxy S7 koji se za vrijeme pregovaranja i dogovaranja pojavio na tržištu. Vidite kako se nekad sporost administracije i birokracije isplati?

Prije priče o samom telefonu, s obzirom da se zbog religijske opredijeljenosti ne mogu zakleti na Bibliju, htio bih apostrofirati da od ovog članka nemam nikakvu novčanu ili materijalnu korist, uređaj mi je ustupljen na određeno vrijeme i pošto me nitko ne plaća da pišem niti za niti protiv slijedi the truth, the whole truth and nothing but the truth, tako mi blog pomogao.

Općenite generalije

Sve što sad pišem možete saznati i na GSM Areni no da vam prištedim malo truda i vremena evo nekoliko najbitnijih karakteristika. Uređaj koji mi još uvijek leži na stolu je model za globalno tržište poznat još i pod nazivom SG930F a osim njega tu su još i dva modela za SAD i jugoistočnu Aziju. Može se nabaviti u dvije varijante i to kao single SIM koji ima poseban utor za SD kartice ili kao dual SIM kod kojeg se SD kartica može umetnuti umjesto drugog SIM-a. Po meni malo nezgodno rješenje no najvjerojatnije se radi o nedostatku iskoristivog prostora unutar kućišta uređaja pa tko hoće proširiti memoriju bolje mu je da se odrekne drugog operatera.

Podrška za SD karticu je donekle novost jer je bila ukinuta u S6 modelima. Neovisno o tome, S7 bez proširenja možete nabaviti u 32 gb i 64 gb varijantama što je, za neko skromno korištenje sasvim dovoljno. Ako ipak nije valja još spomenuti da S7 podržava SD kartice do 256 gb a to bi trebalo zadovoljiti i najzahtjevnije korisnike.

U kućištu od gorila stakla dimenzija 142.4 x 69.6 x 7.9 mm krije se chipset Snapdragon 820 sa svakojakim dual i quad procesorima te grafički čip Adreno 530 a sve skupa se vozi na 4 gb RAM-a. Dodajmo još Super AMOLED kapacitivni zaslon na dodir od 5.1 inča rezolucije 1440 x 2560 px, stražnju kameru od 12 mp te prednju od 5 i otprilike imate uvid u hardveraj ovog uređaja koji teži 152 g i hrani se iz baterije od 3000 mahova. Ne znam koliko se reklamiralo i da li znate no na GSM Areni piše da je uređaj otporan na prašinu i vodu te da se komotno može kvasiti na dubinama od jednog i pol metra do nekih trideset minuta. Ne, nisam isprobao.

Što se softvera tiče tu je standardni Samsungov TouchWiz baziran na Android OS 6.0 Marshmallow sustavu i prema zadanim postavkama nakon tvorničkog reseta nema nešto previše bloatwarea ali o tome nešto kasnije.

Uređaj je, u nedostatku nekog boljeg izraza prilično elegantan, dobro leži u ruci i prema mom skromnom mišljenju sasvim solidno dizajniran. Volio bih baciti oko i na njegovog rubnog bracu S7 Edge koji je nešto dimenzijama veći i teži no otom potom. Hardverski je Edge identičan osim u činjenici da ima jaču bateriju od 3600 mAh.

S druge strane imam i par zamjerki. Tipke za glasnoću, zaključavanje i Home tipka previše su osjetljive i ako telefon nosite u hlačnom džepu vrlo se lako aktiviraju u pokretu. Ovo se donekle može riješiti softverski unutar postavki gdje imate mogućnost da sustav spriječi otključavanje ili aktiviranje ako detektira da je na mračnom mjestu no malo tvrđe tipke ipak ne bi škodile. Druga je zamjerka korištenje istog utora za SIM i SD kartice na tzv. duo modelu jer je nemoguće u letu zamijeniti SD bez da se izvuče i SIM te privremeno izgubi povezanost na telefonsku i podatkovnu mrežu. OK, slažem se, ugodnije je od kompletnog isključivanja telefona i uklanjanja baterije ali ipak…

I kad smo već kod dodatnih i proširivih memorija ima tu još jedna sitnica za one najzahtjevnije ili za one koji ne žele baš uvijek spajati uređaj s računalom ako trebaju nešto prekopirati s vanjskog izvora. U standardnom pakiranju uz punjač, kabl, slušalice i tako to možete pronaći i OTG adapter, da ne velim pretvarač. Na jednom je kraju klasični ženski USB port a na drugom micro USB priključak. Na prvospomenutom kraju uključite standardni USB stick a drugi kraj uključite u telefon tamo gdje biste inače uključili punjač i voila, eto ili dodatne memorije ili načina da dokumente, glazbu, slike ili aplikacije na brzaka prenesete u telefon. Ne znam do kojeg kapaciteta ovo funkcionira, stick od 32 gb je prošao ali vanjski diskovi od 500 gb i 1.5 tb nisu, s njima evidentno ne radi.

Pristupačna aksesibilnost

S hardvera lagano dolazimo na softver. Kako rekoh malčice iznad, uređaj je stigao s Marshmallow 6.0.1 sustavom i uobičajenim TouchWizom. Glede TouchWiza, čitam na Internetima kako korisnici nisu nešto time preodušeljeni i pritom ne mislim isključivo na slijepe, mnoge recenzije i mobilni forumi nešto ne gotive TouchWiz no iskreno, nije mi nimalo jasno zašto. Ako se baziram na ovome što još mogu naćoriti relativno mi pristojno izgleda i ne razlikuje se nešto od drugih varijanti Androida koje sam viđao. Gledajući potpuno iz kuta slijepih korisnika i pristupačnosti radi odlično, sve je dostupno i čitljivo, naravno, u zadanim okvirima.

Prije nego se detaljnije posvetim pristupačnosti riječ dvije o nativnom softveru. Nije nafilan svim i svačim i osim nativnih Android aplikacija na S7 možete pronaći Googleove, Microsoftove i Samsungove softverske pakete.

Googleov je paket više ili manje standardan od Chromea, Gmaila, Mapsa i Hangoutsa do još nekih uobičajenih sitnica. Microsoft je zastupljen sa standardnim Office aplikacijama, OneDriveom i Skypeom dok je Samsung dodao svoj file manager, preglednike za web i e-poštu, glasovni pomoćnik, aplikacije za zdravlje i Samsung Gear te diktafon, kalendar i možda još ponešto. Tu su još WhatsApp, Facebook i Instagram uz Google Plus i Hangouts kao društveni paket i to je više ili manje to. Ima tu naravno još i standardnih aplikacija za telefon, imenik, poruke, sat itd, itd no ne znam što je točno Samsungovo a što je preostalo iz izvornog Marshmallowa ali čak nije ni bitno. Istestirao sam sve nativne aplikacije kao i neke koje su došle u paketu. Nije mi se dalo čačkati po Microsoftovim programima ni po Instagramu jer ga, jelte, ne koristim no od onog što sam isprobao od standardnih funkcija svakog pametnog telefona sve je u potpunosti pristupačno. Telefoniranje i imenik, čitanje, pisanje i upravljanje porukama, sat, alarm, tajmer i štoperica, kalendar i podsjetnici, kalkulator i bilješke, vremenska prognoza… Sve je apsoštrumpfno pristupačno, upotrebljivo i čitljivo sa Voice Assistantom.

Glasovni pomoćnik ilitiga Voice Assistant

Voice Assistant je, uvjetno rečeno, novi čitač ekrana koji je Samsung odlučio ubaciti u svoje flagship modele poput Galaxy S5, S6 i S7, Note (čini mi se) III i buduće te Edge varijante Galaxy S serija. Napisao sam da je uvjetno rečeno nov jer imam blagi osjećaj da je to ustvari samo više ili manje sretan spoj dosadašnjeg Google Talkbacka za Android te Voice Overa za iOS sustav i sve što ima za ponuditi već smo negdje, na ovaj ili na onaj način, vidjeli. Tu su i neke nove ili drugačije mogućnosti u cijelom izborniku za postavke pristupačnosti i sve u svemu, kombinacijom samog Voice Assistanta s ostalim funkcijama stvara jedno sasvim ugodno okruženje za slijepe korisnike.

Postavke Voice Assistanta su poprilično slične postavkama Google Talkbacka, sve od ponuđenog je tu negdje ali ima i nekih novosti. Tako je primjerice moguće uključiti veliki pokazivač odnosno kursor koji zaokružuje fokusiranu stavku na zaslonu, odrediti hoće li se kapacitivne tipke s dna zaslona ponašati uobičajeno na jedan dodir ili ih je potrebno dvodirnuti za aktivaciju, odabrati koje će se mogućnosti pojavljivati u tzv. brzom izborniku i koje ćete sve informacije dobiti s trake statusa ako triput dodirnete zaslon s dva prsta. Ova mogućnost u kombinaciji odabira što će biti prikazano na statusnoj traci za sve korisnike itekako proširuje funkcionalnost jer je Android statusna traka uvijek bila trn u oku korisnicima čitača ekrana.

Vratimo se nekim spomenutim opcijama. Veliki pokazivač korisnici iOS-a imaju još, čini mi se, od iOS-a 7 a Brzi izbornik je po svemu sudeći Samsungova zamjena za Voice Over rotor. Listanjem s tri prsta ulijevo i u desno možete birati između nekoliko funkcija poput glasnoće uređaja, velikog pokazivača, obavijesti, zatamnjenog zaslona, interpunkcije i da dalje ne nabrajam a zatim ove opcije mijenjati, uključivati ili isključivati listanjem prema gore i prema dolje. S druge strane, listanjem s tri prsta prema gore i prema dolje možete birati zrnatost ili kako je na nekim uređajima to prevedeno granulaciju kojom određujete razinu kretanja po tekstu (znakovi, riječi, rečenice, odlomci itd, itd). Sve u svemu, mene ovo više nego podsjeća na rotor iz Voice Overa, zato sam prvobitno i napisao konstataciju o spoju Talkbacka i Appleovog čitača ekrana za iOS. Napravit ću malu digresiju i spomenuti da je i Google Talkback od posljednje verzije za određivanje zrnatosti konačno usvojio posebne geste stoga više nije potrebno ulaziti u lokalni kontekstni izbornik kako bi se promijenila razina navigacije po tekstu mada je i lokalnom i globalnom kontekstnom izborniku još uvijek moguće pristupiti na uobičajene načine.

Od ostalih mogućnosti u kategoriji za osobe oštećenog vida tu su poneke uobičajene koje možete pronaći i na drugim Android uređajima no ima i nekih novijih poput korištenja NFC čipa za označavanje raznih predmeta, isticanje obrisa ikona i još nekih dodatnih opcija za kontrastiranje boja, teksta, pozadina i Samsungove tipkovnice.

Od ostalih opcija pristupačnosti koje nisu usko povezane s vidom standardno možete pronaći javljanje i prekidanje poziva Home tipkom kao i tipkom za zaključavanje telefona a tu je nova prečica za uključivanje Voice Assistanta ili neke druge pristupačne tehnologije trostrukim pritiskom na Home tipku, zvuči li vam poznato?

Uz već spomenuto listanje s tri prsta u svim pravcima Voice Assistant je uveo i ponešto jednostrukih, dvostrukih i trostrukih dodira sa dva ili tri prsta koji izvršavaju određene funkcije što je također preuzeto iz Voice Overa no također je iskoristio i neke Talkbackove rjeđe korištene dvostruke geste poput klizanja lijevo-desno, gore-dolje i naravno, obrnuto. Kako sad ne bih udavio sa pojedinačnim nabrajanjem i funkcionalnostima svih pojedinih gesti i dodira radije ću vam savjetovati da posjetite ovu poveznicu na službeni Galaxy S7 priručnik na hrvatskom jeziku kako biste detaljnije mogli pročitati što se sve može i na koji način sa Voice Assistantom.

Smetajuće disturbacije

Naravno, ne bih ja bio ja kad bi mi sve savršeno odgovaralo. Možda je to moja perfekcionistička duša a možda je samo dugogodišnja navika korištenja iPhonea a možda su u šumi, tko zna, nitko ništa ne zna, krhko je znanje. Teško je poreći da je Samsung uvođenjem Voice Assistanta napravio malu revoluciju u rješavanju pristupačnosti za osobe oštećenog vida koje žele koristiti Android no ima tu nekih nedostataka koji mi smetaju pa krenimo redom.

Za početak tu je samo ime ili naziv tehnologije – Voice Assistant. Termin koji u prijevodu znači glasovni pomoćnik već se poodavno koristi za nešto sasvim drugo a to drugo su glasovni pomoćnici poput Siri na iOS-u ili Cortane na novijem Windowsu ili čak i Alexe na Amazonovim uređajima i zato mi je to jako nesretan odabir za ovaj čitač ekrana. Internetima su kružile glasine negdje u doba pojavljivanja Galaxy S5 kako će se novi čitač ekrana zvati Galaxy Talkback i u nedostatku boljeg rješenja mišljenja sam da su na tome trebali i ostati.

No, ime čitača ekrana je još najmanji od problema na koje sam naletio prilikom intenzivnog korištenja Galaxy S7 kao primarnog i jedinog pametnog telefona. Ono što je boljka Androida kao takvog još od samih početaka a što se zadržalo i do današnjeg dana jeste vrlo loše snalaženje u web sučeljima i aplikacijama rađenima pomoću istoga čemu se ni revolucionarni Voice Assistant nije mogao oduprijeti.

Nakon što sam dobio telefon u šape, uključio Voice Assistant te počeo pregledavati TouchWiz i postavke odmah mi je za oko zapela nekonzistentnost navigacije listanjem lijevo i desno, što po početnim zaslonima što po izbornicima. Da se razumijemo, puno je to bolje nego što je bilo na mom nekadašnjem Core II uređaju, dapače neusporedivo bolje no i dalje trza, gubi fokus i ponekad neće jednom jedinom gestom prijeći sa fokusirane stavke na sljedeću.

U web preglednicima, bilo da se radi o Samsungovom ugrađenom ili o Google Chrome situacija je bila još i gora. Pleše, skače, trči svuda samo ne ondje gdje bih htio. Listanjem od stavke do stavke češće sam dobijao ponovno čitanje one prethodne nego prelazak na sljedeću. Korištenjem predviđenih gesti za čitanje sljedeće stavke bilo je još i gore jer se, nakon prve dvije ili tri pauza od geste do početka čitanja sve više povećavala.

Pošto su i ugrađen klijent za e-poštu kao i aplikacija Gmail podosta vezani za web sučelje nije ništa bolje bilo ni u njima no tu sam se uspio snaći instaliranjem Aquamaila koji je ipak nešto sličniji klijentima na kakve sam navikao i koji nema web sučelje pa je sve s njim teklo poprilično glatko. To mi nažalost nije pomoglo s pregledavanjem web sadržaja no kako je tako je, ovoje ipak bio samo test za pisanje ovog članka.

Nakon što sam koliko toliko postavio telefon prema svojim željama i mogućnostima prijavio sam se u Play Trgovinu te odradio neka čekajuća ažuriranja među kojima je bilo i nešto što se zvalo Android Web UI Update ili tako nekako. Moram priznati, nakon ovog je situacija s navigacijom po samom telefonu postala znatno ugodnija mada ne i savršena no anforčunetli, situacija s webom i e-poštom u priloženim klijentima je ostala ista.

Sljedeći nedostatak, a koji me poprilično iritira na svim Android uređajima je mala sitnica da je stvarno više nego nezgodno koristiti čitač ekrana čija je glasnoća usko i čvrsto povezana na zvučni kanal za reproduciranje multimedijskih sadržaja. Svi uređaji koje sam dosad koristio imaju mogućnost da fiksno odredite u postocima kolika će biti jačina govornog izlaza u odnosu na jačinu reprodukcije no da biste to mijenjali u hodu potrebno je da odglavinjate u Postavke, Pristupačnost, Vid, čitač ekrana koji god da je, dvodirnete njegovu stavku pa njegove postavke i onda tek naiđete na opciju za Glasnoću. Samsung je u brzi izbornik dodao opciju glasnoće ali nažalost ne glasnoće Voice Assistanta nego kontrole glasnoće uređaja. Nije mi najjasnije zašto je tome tako jer, gle čuda, one male dvije tipkice s lijeve strane rade to isto i stvarno bi bilo više nego ugodnije za korisnika ako bi ovom funkcijom mogao isključivo kontrolirati jačinu govora nevezano za ostale zvučne elemente uređaja. Intervali glasnoće su isto malo čudni ali tako je to i na Googleovom Talkbacku iako ne znam zašto.

Već sam spomenuo kako je Samsung revolucionarno promijenio upravljačke geste unutar Voice Assistanta no u nekim je momentima ipak malo pretjerao s revolucijom. Izvorni Talkback već duže vrijeme ima standardnu gestu za korak unatrag kao i za Home tipku i za još neke detalje uobičajeno smještene na fizičkim ili kapacitivnim tipkama. Meni osobno, mada to ne mora nužno biti i vaše mnijenje, ta gesta jako nedostaje u Voice Assistantu. Istina je da postoji kapacitivna tipka za natrag na dnu uređaja desno od Home tipke i također je istina da većina otvorenih prozora u gornjem lijevom kutu obično ima softversku tipku za tu funkciju no s obzirom na veličinu zaslona znatno je lakše napraviti korak natrag gestom bilo gdje na zaslonu nego pomicati cijelu ruku ili do gornjeg lijevog ili do donjeg desnog kuta uređaja. Ovo je veliki propust i nadam se da će se ispraviti u nekoj od sljedećih nadogradnji TouchWiza.

Za kraj, sitnica koja me najviše naživcirala. Ne bih ja bio ja da nisam pokušao isprobati no nažalost nisam uspio u naumu. Naime, posjetio sam Play trgovinu i pokušao instalirati Google Talkback jer me zanimalo kako bi se S7 ponašao s njim. Instalacija je uspjela bez ikakvih problema no pokretanje nažalost nije uspjelo. Dobio sam poruku da se jezik Talkbacka i jezik uređaja razlikuju i da se ne može pokrenuti. Uređaj mi je, gle čuda, na hrvatskom, Talkback osvjedočeno ima hrvatsku lokalizaciju i pomalo mi je nevjerojatno da se baš nisu uspjeli međusobno namirisati. Nisam probao uređaj prebaciti na englesko sučelje kao što nisam isprobao i neke druge čitače ekrana pa neću eksplicitno tvrditi da je Samsung na modelima s Voice Assistantom odlučio blokirati druge čitače no nekako mi se čini da tome jeste tako.

Zaključne konkluzije

Ehhhh, što li vam ovdje pametno reći?

Ako Samsung Galaxy S7 usporedimo sa Apple iPhone 6S gledajući striktno i isključivo iz kuta videćeg korisnika to je otprilike kao da uspoređujemo BMW i Mercedes. Svaki je uređaj doslovno božanstvo na svome tronu, oba su krajnje funkcionalna što za prosječne što za zahtjevne korisnike i u svojim out of the box izdanjima bez oplemenjivanja dodatnim aplikacijama mogu ravnopravno jedan drugom stati na crtu. Tu su, naravno, i uobičajene razlike u Googleovom inzistiranju na otvorenosti i Appleovom potpuno suprotnom inzistiranju na zatvorenosti i jedan i drugi stav imaju svoje za i protiv, svoje prednosti i mane ali i ciljane skupine potrošača koji će se odlučiti za jedan ili drugi princip i o tome ne treba previše razglabati, različitost je vrlina.

Gledajući iz kuta slabovidnog korisnika koji se ne oslanja na zvučne povratne informacije nego više na povećanje i kontrastiranje možda bih ipak blagu prednost dao Galaxy S7 uređaju. Nisam istraživao mogućnosti ugrađenog povećala no istražio sam letimično mogućnosti uvećanja slova, postavke kontrasta, isticanje fokusa, tipki i ikona i da se od toga sklepati upotrebljiva vizualna konfiguracija za svakog. Ako uz sve navedeno dodamo još i mogućnost preuzimanja besplatnih ili kupovanja komercijalnih gotovih tema iz Samsungove trgovine nema se tu ništa više pametnog za reći. iOS je po ovim pitanjima znatno krući i rigidniji i kako čujem od beta testera verzije 10 tek će se možda neke dodatne mogućnosti pojaviti u rujnu kad se iOS 10 i službeno pojavi za sve korisnike.

Ipak, za potpuno slijepe korisnike i one koji to još nisu no moraju se služiti govornim tehnologijama Galaxy S7 unatoč svim unaprijeđenjima na ovom polju još nije dostigao puni kapacitet mogućnosti koje pruža Appleov konkurentski proizvod. Napredak je ostvaren, moram priznati čak značajan napredak no iPhone je, koliko god šutjeli o tome znatno elegantnije i inteligentnije osmišjen za svakodnevnu upotrebu uz čitač ekrana. Koliko sam ovih dana uspio istestirati pristup webu i aplikacijama baziranim na web sučelju je, najblaže rečeno iritantan a vjerujem da isti problem kači i samo sučelje uređaja što po meni totalno smanjuje upotrebljivost. Već sam rekao, bolje je nego prije ali to još ipak nije to.

Ako nastavim filozofirati zbog čega je to sve tako izaći ću iz okvira ovog teksta jer ipak recenziram Samsungov uređaj a ne Android kao sustav pa ću samo kratko spomenuti da, što je sustav kompliciraniji za generalnu upotrebu kompliciranije ga je koristiti i sa asistivnim tehnologijama. Da bi neki budući Galaxy S model postigao eleganciju i upotrebljivost iPhonea potrebno je definitivno još malo “počešljati” Voice Assistant ali je potrebno frizuru napraviti i samom Android OS-u kao bazičnoj platformi. Appleu je ovo, naravno, lakše jer njegovi razvojni programeri rade i jedno i drugo pod istim krovom no narod kaže da gdje ima volje ima i načina pa će valjda i Android korisnici jednog dana doći na svoje.

S financijske strane oba uređaja spadaju u Tarzane i razlika u cijeni je otprilike tisuću krznatih životinjica. hoćete li se odlučiti za jedan ili za drugi isključivo ovisi o vama i o tome što sve želite od uređaja. Ako vaš budući pametni telefon planirate isključivo koristiti za pozivanje, poruke i jutarnji alarm niti jedan od spomenutih uređaja nije za vas no ako želite nešto više, treba sjesti, duboko udahnuti i dobro razmisliti što vam treba a što ne. S jedne strane za nešto manje para dobit ćete uređaj koji prima dvije kartice, proširiv je SD memorijom i USB-om a i standardni transfer podataka je jednostavniji copy paste metodom. S druge strane, za nešto više para imate stealth uređaj s kojim možete potpuno iskoristiti današnje mogućnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija bez bojazni da će nešto zaštucati i zakašljati u pristupačnosti.

I što reći za kraj? Kao prvo, toplo se i srdačno zahvaljujem djelatnicima zastupništva korporacije Samsung za Hrvatsku a vama, dragim čitateljima jedino mogu parodirati poznatu izjavu Neila Armstronga kako je ovo mali korak za Samsung ali veliki za slijepo čovječanstvo no u duhu poštene rasprave i ove serije članaka ne bi loše bilo parodirati ni citat Dartha Vadera: The Force is with you, young Galaxy S7 but you are not an iPhone yet.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail