Smart Wars IV: Nova jada

Ne baš tako davno u ne baš toliko dalekoj galaksiji…

OK, OK, svakojake parodije na Ratove zvijezda već su viđene, slušane i isprobane na svakakve načine. Nisam nešto revolucionarno inventivan no tako je kako je. Kome se čita nek čita a kome se ne čita nek zauvijek šuti.

Kraj prošle i protekle 2015. godine obilježile su dvije stvari. Jedna je da nakon preko mjesec dana prepucavanja i napucavanja iamo premijera ekonomske struke čiji je prvi genijalni potez bio da nas sve pretvori u građevine. Sad kad imamo takav status automatski nam je narasla i tržišna vrijednost kao nekretnina i naša vrla nacija odjednom je postala bogata preko noći. Živio naš premijer!

Druga stvar koja je obilježila kraj 2015. godine a koja ipak nije odjeknula medijskim svemirom kao evolucija građana u građevine je otisnuće moje malenkosti u burne Android vode. Da odmah riješimo sve eventualno-možebitne nedoumice u startu, ne, nisam prešao na Android sustav, i dalje primarno koristim iPhone, Android uređaj je dodatni telefon koji izučavam i proučavam.

Sve je počelo zahvaljujući dvjema osobama. Jedna je, kako rekoh gore Mr. Orešković čijom sam pretvorbom u građevinu povećao svoju ekonomsku vrijednost pa sam se mirne duše mogao posvetiti trošenju određene količine para na novi telefon. Druga osoba zaslužna za moje zavirivanje na tamnu stranu sile je naš vrli informatički stručnjak, stručni suradnik, ponosni vlasnik životopisa od pet stranica na engleskom koji redovito posjećuje Googletove konferencije i smatra se mjerodavnim za pisanje recenzija s preporukama telefona za populaciju slijepih. Spomenutu sam recenziju em dobio na mail posredstvom Centra Up2Date em je pročitao na Facebook stranici
Hrvatskog saveza slijepih i vjerujući u stručnost uvaženog maga informatologije i pedagogije potpisanog na istoj preko preporučenih servisa i priloženih poveznica 23. prosinca naručio taj telefon. Da sam bio iole pametniji i prisjetio se da se prema Tonyju Cetinskom na taj datum ne događaju baš lijepe stvari možda bih i izbjegao cijelu priču no g. Cetinski mi baš i nije bio na pameti tih dana.

Zbog božićnih i pripadajućih praznika znao sam da ću telefon čekati nekoliko dana a u tih nekoliko dana uslijedilo je više nego neugodno iznenađenje kad sam načuo da je naš veleštovani mag na FB stranicu Saveza dodao novi komentar. Otiđoh na stranicu i imam se čemu načuditi.

Dragi moji, daljnjim testiranjem ispostavilo se da telefon baš i ne radi kako treba, nemoguće je uobičajenim gestama dobiti Talkbackov lokalni i globalni izbornik i nije baš da ćete moći telefon koristiti u punom potencijalu. Naravno, ljut i bijesan komentirao sam te izjave na što nisam dobio neki iole suvisli odgovor vezan uz temu, uobičajeno sam dobio priču o tome da svojim djelovanjem kao pojedinac sebi zatvaram vrata itd, itd… Evo stvarno, trudim se i o tome razmišljam do dan danas ali nikako ne mogu povezati kakve točno veze ima moje individualno djelovanje i zatvaranje vrata s lošom i nekompetentnom recenzijom ali dobro, očito je da u nedostatku argumenata svašta može poslužiti kao jedan. Da ne duljim previše o FB priči, to sve možete pročitati na službenom Fejsu Hrvatskog saveza slijepih.

Ono što se pokazalo više nego jadno i žalosno je to da je veleuvaženi mag spomenuti telefon testirao u dućanu cijelih 1200 sekundi tj. dvadeset minuta i na osnovu tih dvadeset minuta i svog neprikosnovenog znanja i stručnosti napisao hvalospjevnu recenziju s priloženim poveznicama za webshop
eKupi te još naveo šezdesetak trgovina gdje se može nabaviti recenzirani telefon. Uz toliko informacija o samoj kupnji čovjeku dođe da se zapita prima li naš veleštovani mag neku proviziju od prodaje? Ne, nisam se jedini toga sjetio, to je komentar druga MŠ koji me nazvao da provjeri vjerodostojnost cijele priče i kojeg sam, uz još nekoliko ljudi, na vrijeme uspio odvratiti od kupovine; ajd, kad već nisam pomogao sebi, mogu drugima koji još nisu nasjeli.

I kako to i sam mag reče, nakon božićnih bakanalija došao konačno i Vivax Smart Fly II i na moj prag. Već sam očekivao što sam očekivao no ipak, umjesto da ga odmah vratim odlučio sam vidjeti o čemu se točno radi, radoznalost je možda poslovično i ubila mačku no mene još, nekom na sreću a nekom na žalost, nije. Moram priznati, tad još uopće nisam razmišljao o povratu artikla, to mi je sinulo nešto kasnije no malo kasnije i o tome.

Zaprimio sam paket, otpakirao vanjsku ambalažu i ostavio to sve skupa na stolu nekih sat vremena kako se to obično radi s elektroničkim uređajima. U paketu je bilo sve što je pisalo u recenziji plus folija za ekran koju sam primijetio tek kad sam uređaj pakirao natrag. Nisam je ni očekivao pa mi je promakla. Kad je prošlo aklimatizacijsko vrijeme otvorim telefon, ubacim bateriju i uključim ga.

Prema preporuci, zadržavanjem dva prsta na ekranupodignem opcije pristupačnosti, progovori nešto na engleskom i započne čarobnjak za navikavanje na Talkback. Prođem neke uvodne geste i ako se ne varam, na trećem ili četvrtom koraku slijede one za aktiviranje globalnog i lokalnog izbornika. Globalni je čak i prošao no nikako aktivirati lokalni. Kako god da prevlačim gore pa desno, no chance.

Skipao sam ostatak čarobnjaka i obreo se konačno na početnom zaslonu. Našao Postavke, našao Pristupačnost i onako po nahođenju aktivirao što sam mislio da treba, deaktivirao što sam mislio da ne treba te proučio i ostalo što se postavki telefona tiče. Naravno, dodao sam i tetu Zdenkicu da ipak koliko toliko mogu razumjeti što i zašto radim i prvi opći dojam telefona od 999 krznatih životinja i nije bio tako loš.

Al avaj, u nekom momentu kad sam se logirao na Google račun trebalo je spojiti slušalice za slušanje odjeka lozinke. Prikačim slušalice iz paketa i prvo što čujem je krckanje, klikanje, pištanje i šištanje dok Talkback nešto priča. Čim priča prestane prestane i industrijska zvučna kulisa. Žao mi je što nisam testirao ovo s nekom glazbom ali najdublje se ispričavam, to je bio prvi sat korištenja Android sustava pa gomili toga još nisam bio vičan. Svejedno, da se drugi zvukovi čuju koliko god perfektno a da pozadinska industrija radi samo za Talkback mene bi osobno to izludjelo u korištenju telefona sa slušalicama.

Kako već rekoh, ulogiravao sam se posvuda a kao početnik trebao sam tek uhvatiti grif oko tipkovnice i pogađate, griješio sam u tipkanju no zbog nedostatka lokalnog konteksta ili bolje rečeno nedostatka pristupa istom nije bilo ni najblaže teoretske šanse da hodam po tekstu da ponešto ispravim, doslovno ili sve ili ništa. Ovdje se moram još jednom vratiti na našeg maga koji je u FB prepiski spomenuo kako slijepe osobe svejedno mogu koristiti ovaj telefon ali da nije baš za svakoga. OK, možda postoji i neki drugi način editiranja teksta za koji ne znam no ovaj uobičajeni svakodnevni definitivno ne radi.

No pustimo sad editiranje, još sam neko vrijeme proveo istraživajući Talkbackove funkcije i zaključio da je listanje ulijevo ili udesno više nego neprihvatljivo. Nekad uhvati pa fokus prijeđe s jednog objekta na sljedeći no nekad, i to u više slučajeva, neće i totalno se gubi fokus. Slobodno klizanje po ekranu radi solidno no slobodno klizanje odnosno kako se to i službeno zove Istraživanje dodirom zahtijeva puno truda i pamćenja gdje se što nalazi a na Androidu ima toga itekako posvuda, gdje čovjek očekuje i ne očekuje. Primjera radi, trebalo mi je dosta vremena da shvatim gdje su Talkbackove postavke i da mi nije ovo malo ostatka vida kojim sam uspio naćoriti da ima još nešto pored kvačice za uključivanje i isključivanje Talkbacka samo onaj gore zna kad bih to pipanjem pronašao. Uz geste listanja to ne bi trajalo ni minutu no uz nekonzistentno listanje i upitnost kvalitete pristupačnosti trajalo je koliko je trajalo.

I za kraj testiranja prvog dana zavirio sam u ono što iPhone nema a to je FM radio. Znam da su slijepi poprilično ovisni o tome i rekoh, idem vidjeti kako radi. Naravno, odustao sam skoro i prije nego sam ga otvorio jer imam što i vidjeti, neoznačeni gumb 23, neoznačeni gumb36 i tako još svašta nešto. Znam, znam, Talkback ima mogućnost označavanja neoznačenih objekata no to je već lagano navlačenje kožice pristupačnosti i upotrebljivosti.

Iako nisam bio baš najsretniji kupovinom, te sam večeri išao u goste kod bračnog para B/PB koji inače žive u miješanom iOS-Android braku i ponio ja tako u maniri vidi što je čiko pazario i svoga netom kupljenog Šljivaxa. Sjedimo i tako, proučavamo, igramo se, uspoređujemo ovo i ono i drug ZB kaže između ostalog, simpatičan mu je telefon i dizajn ali ekran je katastrofa. Ajd, za nas slijepe ekran i nije toliko bitan, ipak je to uređaj od 120 eura pa nema se tu ni za očekivati kristalno čista slika iz koje će iskočiti Lidija Bačić u svom zelenom trikou no čisto napominjem zbog općeg dojma, telefon definitivno spada u kategoriju koliko para, toliko muzike i za videće korisnike.

Sljedeće jutro uglavnom sam proveo konzultirajući ponešto realnije Android znalce kako bih smanjio nastalu štetu u svom novčaniku. Tako sam od drugara HK doznao da ću vrlo teško moći rootati Šljivaxa pošto je to nazovi hrvatski brand. Mislim, to je hrvatski brand otprilike jednako kao i kabuki kazalište i u najboljem slučaju Vivax se može nazvati kinvatskim proizvodom. Saznadoh da je problem koji Talkback ima s navigacijom izgleda vrlo simptomatičan za kineske telefone ali zaključak priče je da za Šljivax ipak nema custom ROM-a i da od korjenovanja neće biti ništa. Provjerih za svaki slučaj na XDA Developers forumu no rezultat je bio očekivan, kupio sam poluupotrebljivu pločicu od nešto metala i plastike.

Drugi korak u kontroliranju štete je bilo pozivanje na potrošačka prava svakog Hrvata da u roku četrnaest dana od kupovine proizvoda isti može vratiti u trgovinu bez suvišnih objašnjavanja. Nazvao sam eKupi korisničku podršku, objasnio u čemu je stvar i ljubazna djelatnica s druge strane je, da skratim priču, rekla da sve štima i da pošaljem mail kako bi imali pisani trag o povratu te da ću upute kako i što dobiti kao odgovor. Ne budi lijen, pošaljem mail, dobijem odgovor te postupih po uputama i nekoliko dana kasnije dobijem i mail u kojem piše da je vraćeni artikl zaprimljen te da će se plaćeni iznos vratiti na račun moje kreditne kartice.

Kako se nastavlja moja Android saga moći ćete čitati u sljedećoj epizodi Smart Warsa kroz nekoliko dana a u međuvremenu bih vam htio skrenuti pozornost da ne vjerujete u sve što pročitate na Internetu. Ima tamo svakojakih individua koje se kite ovakvim i onakvim titulama i kompetencijama i nažalost, to im u određenim krugovima prolazi. Da Hrvatski savez slijepih nasjeda na tu priču nije mi toliko čudno, tamo ipak sjede više ili manje informatički i tehnološki nepismeni kadrovi no vrlo mi je čudno i neprihvatljivo što je bivši HUPRT odnosno danas Centar Up2Date nasjeo na takav pristup te se veleuvaženi mag potpisuje, između ostalog kao i njihov stručni suradnik. Poučen ovim iskustvom uspio sam odgovoriti nekoliko potencijalnih kupaca od nevolja, reagirao sam i na FB-u a reagiram i ovdje pa što god netko mislio o tome. Ovo sad nema veze s odnedavnim antagonizmom između, citiram jednu djelatnicu HSS-a, najboljeg informatičkog stručnjaka u Hrvatskoj i moje malenkosti, ovako bih odreagirao na svakog tko bi u ovoj mjeri dezinformirao slijepu populaciju. Da ne ispadne da nešto propuštam, na FB-u HSS-a može se pročitati da postoji komunikacija s Vivax-om i da će se problem možda i riješiti u nekoj od sljedećih nadogradnji sustava no poznavajući situaciju u državi u to nešto čisto sumnjam. Europski zakoni o pristupačnosti mobilnih telefona koji se tamo spominju će, kao i svi ostali slični zakoni i dalje biti mrtvo slovo na papiru i najdublje se ispričavam na svom pesimizmu ali iz prve ruke znam kako u Hrvatskoj funkcionira jedan sličan zakon, onaj o zapošljavanju osoba s invaliditetom a tako će jednako proći i ovaj na koji se naš stručnjak poziva.

Sve u svemu, ako ste već kupili ovu igračkicu požurite da je vratite, ako još niste a razmišljate o tome, nemojte ni uz prijetnju pištoljem. Telefon je slijepima u ovakvom stanju neupotrebljiv, kad i ako će biti nadogradnje sustava koja će to riješiti je kvantna nepoznanica a za nešto veću cijenu u okviru 300 do 500 glodavaca više možete kupiti neki ipak bolje provjeren i pristupačno pouzdan Android telefon. Kao što postoje razlozi zašto su neke stvari skupe postoje i razlozi zašto su neke stvari jeftine i ne dajte se uvući u tu zamku.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail