Stanje bez promjene, uglavnom loše

Jebem li mu Facebook da mu jebem. Rekoh ja odavno da je to zlo i ako ne znaš što i kako s njim samo si pokvariš dan. A koji li jme vrag tjerao da baš danas, kad sam već nekoliko dana ovako divne volje odem gore i gledam što sam propustio u zadnjih par dana. Dragi moji, među zadnjih od onih nekad spomenutih sto objava nađem i objavu naše predivne krovne organizacije sa sažetkom dviju skupština koje su se odvijale prije nekoliko dana.

Htio sam to ovdje embedati no ili nisam još dobro prokljuvio embedanje ili plugini za tu funkciju ne rade baš najbolje svoj posao a možda je i nešto treće, nije ni bitno. Lijepim prvo sadržaj te famozne objave a onda ću prodivaniti par riječi o tome.

 

Hrvatski savez slijepih
17. travanj (Javno)
Hrvatski savez slijepih je 11.4. u Zagrebu održao svoje dvije skupštine. Prva je bila redovna izvještajna na kojoj su se zastupnici osvrnuli na rad Saveza u 2013. g. kao i u mandatnom periodu u posljednje 4 godine. Nakon žive rasprave Skupština je ocijenila daje u 2013. g. ostvarena slaba komunikacija sa resornim ministarstvom i drugim ministarstvima kada se radi o partnerstvu ministarstava i udruga osoba s invaliditetom. Posebice se ovo odnosi na rješavanju krucijalnog pitanja za slijepe i druge kategorija osoba s invaliditetom a to je donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku. Zaključeno je nadalje da će Savez intenzivirati sve demokratske oblike djelovanja kako bi se ovaj zakon konačno i donio.
Izborna Skupština kojom je započeo mandat u novom sazivu je izabrala svoj novi Izvršni odbor a za predsjednika ponovno birala Vojina Perića dosadašnjeg predsjednika i to jednoglasno. Usvojen je i Operativni plan kao i Financijski plan za 2014.g. Kao gosti Skupštini su prisustvovale Mirjana Knežević zamjenica pravobraniteljice za OSI i Vesna Skulić Savjetnica u uredu predsjednika Republike Ive Josipovića. Gošće su se pohvalno izrazile o aktivnosti Hrvatskog saveza slijepih i njegovog jasnog određenja u djelovanju. Izrazile su i podršku u ostvarenju najvažnijeg cilja slijepih a to je donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku kao i u nastojanju na uređenju sustavnog financiranju udruga osoba s invaliditetom.

Zadnjih desetak godina, otkad stalno živim u Zagrebu na ovaj ili onaj način pratim rad Hrvatskog saveza slijepih. Što ga više pratim to sve nekako više imam dojam kako je naša vrla krovna institucija koja bi trebala dati suze, krv i znoj za dobrobit svojih članova i članica ili drugim riječima nas slijepih nekako malo pobrkala svoju misiju i viziju i više se brine o dobrobiti Hrvatskog saveza slijepih kao institucije nego o dobrobiti nas malih ljudi koji je ipak sačinjavamo. Za takvo mišljenje imam neke svoje razloge o kojima planiram pisati u nekom od sljedećih postova a možda i više njih no zbog tih mi razloga ono što piše u zaključcima nedavnih skupština najbanalnije rečeno izgleda jebeno smiješno. Idemo to malo secirati redom.

Skupština je nakon žive rasprave ocijenila da je u anno domini 2013-oj ostvarena slaba suradnja s resornim i inim ministarstvima naročito po pitanju inkluzivnog dodatka i da to sve skupa i zajedno treba intenzivirati. Ma nemojte! O inkluzivnom dodatku priča se već gotovo deset godina, čak i prije nego je aktualni predsjednik Perić izabran na tu funkciju i naša vrla skupština nakon deset i brojkom 10 godina zaključuje da to treba intenzivirati? Lijepi moji skupštinari, ako za deset godina Savez nije uspio ama baš ništa napraviti po pitanju inkluzivnog dodatka neće ni napraviti ni sljedećih deset, osim ako se neke stvari ne promijene no o tome ću koji odlomak kasnije.

Ono što me najviše iziritiralo dok sam čitao ovaj skraćeni izvještaj nije čak toliko inertnost Saveza koliko izjava uvaženih dama iz Ureda pravobranitelja OSI i predsjednika Lijepe naše kako su one oduševljene i zadovoljne radom Saveza i daju potporu nastojanjima slijepih u ostvarivanju prava na inkluzivni dodatak. Prd, bljuv, serkenj, piš! Neka se radije uvažene dame iz spomenutih ureda založe za zaštitu slijepih osoba prilikom zapošljavanja, potrude obavijestiti sve državne i lokalne institucije da sa centrala uklone ostarjele čistačice, kuharice i slično osoblje koje tamo čeka uvjete za mirovinu i neka skupa sa Hrvatskim savezom slijepih naprave jednu opću inicijativu oko takvih stvari. Inkluzivni dodatak, da se razumijemo nije loša ideja i potreban je, slijepi imaju pokoju potrebu više od ljudi normalnog vida i bez invaliditeta ali inkluzivni dodatak nije rješenje nezaposlenosti slijepih u Hrvatskoj.

Svaki čovjek, pa i onaj slijepi ima psihološku potrebu za radom i potrebno mu je da, ako nikako drugačije ostvari samog sebe kroz osmosatno radno vrijeme i kroz spoznaju da sa svojom mjesečnom plaćom pomaže u uzdržavanju svoje obitelji i da uživa plodove svojih ruku. Inkluzivni dodatak će donekle riješiti financijsku situaciju slijepih koji danas ako imaju sreće imaju socijalna primanja u iznosu pola garantiranog minimalca ali neće riješiti njihove psihološke probleme i neće im pomoći da se konačno počnu osjećati kao ljudi.

Al’ džaba se ja ovdje živciram. Kako sam gore u stilu vidovitog Milana predvidio ako se za ovih deset godina nije napravilo ništa neće se napraviti ni dalje. Drugovi skupštinari ili nisu imali informaciju ili su prigodno zaboravili zaključiti da su samo kroz posljednje dvije godine i to samo u Zagrebu zatvorene dvije centrale odnosno dva potencijalna radna mjesta za nekog od 600 nezaposlenih slijepih u Hrvatskoj. To je također dio slabe komunikacije s resornim i inim ministarstvima no kako bilo, to se ne spominje u fejsbučnom izvještaju a ni u HSS Infu. Ne spominje se ni najmanja naznaka da će se napraviti malo radikalnija inicijativa za inkluzivni dodatak ili zaštitu prilikom zapošljavanja. OK, za inkluzivni dodatak me nešto previše ne čudi no za zapošljavanje me jako čudi jer evo baš ovih dana se održavaju završne radionice trogodišnjeg programa pod nazivom “Zaposlenje – kruna integracije slijepih” za koji je HSS dobio masne pare ali od tog zaposlenja je malo tko imao vajde.

Jasno je i zašto. Plaće u vrloj krovnoj instituciji su sasvim fine za domaće standarde a te se plaće djelomično ostvaruju iz sredstava hladnog pogona a djelomično iz projekata i programa poput gore spomenutog. projekte i programe odobrava država i ako Savez zalaje na državu malo jače i agresivnije nego se to državi sviđa na sljedećem krugu natječaja se nikako ne bih kladio na njih kao one koji će dobiti sredstva. Pas, ako je normalan i dobro dresiran neće gristi ruku koja ga hrani pa tako Savez neće zagristi ni ruku koja vadi pare iz državne riznice.

Nažalost, to sve skupa znači da će inkluzivni dodatak u nekojm normalnom iznosu i zaštićeni način zapošljavanja doživjeti i vidjeti možda moji unuci jer će i oni, ako budem imao potomstvo biti također slijepi zbog moje genetski nasljedne dijagnoze no nama koji živimo u ovom stoljeću i upravo ovih dana, mjeseci i godina se nimalo dobro ne piše.

Huh! Sad sam se malo ispuhao, morao sam da očuvam duševno i mentalno zdravlje na barem rezervi ako ne na optimali. Vama koji ste željno iščekivali moje novo evanđelje se ispričavam što nisam toliko redovit i što je ovo ponešto kraće od uobičajenih, bit će bolje u budućnosti. Vama kojima se ovaj tekst ne sviđa ili vas je možda dodirnuo u pogrešnu žicu neka radije bude poticaj za promjenu dosadašnjeg modus operandi nego da mi sljedećih nekoliko dana spominjete familiju. Hvala!

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail