“Žao mi je što su slijepe i slabovidne osobe zakinute, tehnološki su hendikepirane, ne mogu surfati…”

Jesmo li mi slijepi stvarno prirodno glupi ili pohađamo dodatne instrukcije i pripreme za to? Čitajući članak objavljen u Večernjem listu 28. lipnja ove godine koji možete pronaći i na stranicama Hrvatskog saveza slijepih nekako vjerujem da odgovor na to pitanje leži negdje na sredini.

U gore spomenutom članku možete pročitati kako je hrvatska sljepačka populacija pala na dupe zato što je par mladih ferovaca izmislilo toplu vodu. Da preciziram, radi se o aplikaciji nazvanoj “Oculi” koja bi trebala omogućiti slijepima da šalju poruke, čitaju vremensku prognozu i surfaju Internetom našim svagdanjim. Aplikacija je osmišljena za Android platformu i pobrala je neke nagrade na “App Star” natječaju udruge E-student. Sve me ovo ne bi toliko naživciralo da članak u Večernjaku ne citira izjavu dvadesettrogodišnjeg Tomislava Tenodija, jednog od tvoraca ovog osmog svjetskog čuda koju sam upotrebio i za naslov ovog članka a kaže sljedeće:

“Žao mi je što su slijepe i slabovidne osobe zakinute, tehnološki su hendikepirane, ne mogu surfati…”

I sad kad sam ovako nadrkan više ne znam na koga prije početi vrištati. Treba li vrištati na ovog momka koji ima manje godina nego što slijepi uspješno surfaju Internetom, na naš famozni Hrvatski savez slijepih koji iako na platnoj listi ima jednog od najvećih stručnjaka za asistivne tehnologije na ovim područjimadaje podršku ovom projektu ili pak na Udrugu slijepih Zagreb i Hrvoja Katića koji iako vrlo dobro zna što i kako slijepi mogu s računalom i mobilnim telefonom izjavljuje u medijima da je ovo posljednja kap spasa za nas jadne slijepe koji otkad je Interneta živimo u mraku jer ga ne možemo koristiti. Ajmo redom.

Mladi Tenodi evidentno nije upoznat s razvojem računalnih asistivnih tehnologija koje se razvijaju preko trideset godina. Slijepe osobe, kao što svi vi koji me pratite dobro znate, poodavno koriste računala i sva čuda koja im ona pružaju a već otprilike desetak godina možemo koristiti i mobilne telefone s popriličnom govornom podrškom koja uključuje i pisanje poruka i surfanje Internetom na razne načine. Tenodi ovo nužno i nije trebao sve znati jer ne živi u našem svijetu no mislim da bi uz polusatno guglanje uspio doći do nekih relevantnih informacija iz ove domene. Dobro, nije otišao na Google da se raspita, umjesto toga je otišao u Hrvatski savez slijepih i Udrugu slijepih Zagreb a ono što je tamo čuo je dovelo do pisanja ovog članka. Bolje da je otišao na Google ako mene pitate.

Koliko god da se trudim naprosto ne mogu vjerovati da naše cijenjene institucije šakom i kapom dijele podršku za ovakve projekte. Nije mi niti jasno niti shvatljivo zašto netko u HSS-u ili Zagrebačkoj udruzi nije sjeo s čovjekom na pola sata ili sat i objasnio mu kako funkcioniraju čitači ekrana za računalne i mobilne platforme i kako slijepi već par desetljeća koriste ne samo Internet nego i gotovo svaku moguću uslugu u digitalnom svijetu kroz ovu ili onu aplikaciju. Tenodi i ekipa su krenuli dobrim putem, koliko god da se slijepi mogu služiti najnovijim tehnologijama uvijek ima neki kamenčić o koji se spotičemo i uvijek neka aplikacija za ovo ili ono može raditi bolje uz asistivne tehnologije ali pored Jawsa, Supernove, NVDA, Window Eyesa, Voice Overa i Talkbacka ne treba izmišljati toplu vodu koja će slijepima omogućiti slanje poruka, čitanje prognoze i surfanje Internetom, to već desetljećima imamo.

Umjesto toga, Tomislava Tenodija i ekipu je trebalo uputiti u ono što nam nedostaje a to je za početak jedan pristojni govorni sintisajzer na razini Acapela, Nuance i Neospeech glasova. Govorni sintovi koje trenutno koristimo su kvalitetom glasa daleko iza onog što rade spomenute svjetske tvrtke i pod hitno nam treba neko pristojno rješenje tog problema. Također nam treba i lokalizacija najraširenijeg čitača ekrana za Windows jer je naprosto postalo neugodno koristiti Jaws na engleskom jeziku uz sve moguće lokalizirane programe za svakodnevnu upotrebu. Popriličan broj slijepih se ne snalazi s engleskim i iscrpljujuće je bilo koga educirati za rad na računalu uz konstantno miješanje engleskog i hrvatskog. Nadalje nam definitivno trebaju mladi ljudi koji se bave razvojem softvera za mobilne platforme koji bi svoje aplikacije napravili pristupačnima za postojeće čitače ekrana. Više je nego žalosno ali je činjenica da u posljednjih godinu i pol koliko koristim iPhone da puno više sreće s pristupačnošću imam s aplikacijama stranog porijekla nego s domaćim. Primjera radi, posljednje što sam testirao je IOS aplikacija za HRT u kojoj se može ponešto nabosti ali nije pristupačna za Voice Over i slijepi je ne mogu koristiti.

Ali, umjesto da naše vrle institucije mladim entuzijastima iznesu ovakve činjenice oni ih doslovno potapšaju po glavi i daju im podršku što rezultira time da mi dobijemo aplikaciju koju će rijetko tko koristiti jer za to već postoje različite druge mogućnosti a stvari koje bi se eventualno mogle popraviti i dalje ostaju status qvo. Tomislav Tenodi i ekipa s FER-a otišli su sa sastanka uvjereni da rade nešto dobro, korisno i novo a ja u novinama čitam kako slijepi ne mogu koristiti Internet. Informacije radi, ukoliko Tomislav Tenodi ili netko iz njegove ekipe ikad pročita ovaj članak, ovo što trenutno pišem pišem na iPhoneu koristeći aplikaciju za WordPress a i cjelokupni blog održavam samostalno iako sam slijepa osoba te ga usrdno zamoljavam da više nikad ne izjavljuje za novine kako slijepi ne mogu surfati. Slijepi mogu čudo toga koristeći se računalom ili pametnim telefonom samo što očito oni koji bi to trebali promovirati široj zajednici smatraju da imaju pametnijeg posla od toga no to već otvara jednu sasvim drugu i novu priču za koju večeras nemam ni vremena ni živaca a bome ni želuca da je razglabam. Doći će i to na red jednom ali nikako danas.

Za kraj želim reći da nemam ama baš ništa protiv ove ekipe s FER-a. Sama namjera koju su imali za pomoć našoj populaciji vrijedi više od svake pohvale koju će eventualno dobiti zauzvrat i zajednici slijepih i u Lijepoj našoj i bilo gdje u svijetu uvijek treba i trebat će suradnja sa ljudima iz IT sektora koji su ih voljni saslušati i pokušati u što većoj mjeri prilagoditi ono što rade da bude korisno i slijepima. Nažalost, u ovoj je priči došlo do kratkog spoja, što istini za volju i nije prvi put gdje se tim mladim ljudima doslovno reklo kako je super ono što rade i nek samo tako nastave umjesto da im se iznijela cjelokupna i pomalo kompleksnija problematika. Zbog ovog ih stvarno ne mogu kriviti, nije na njihovim leđima krivica što su dobili potpuno pogrešnu informaciju i feedback od institucija koje bi trebale raditi na našoj sveopćoj dobrobiti no ispalo je tako kako je ispalo a najtoplije se nadam da će se sljedeći put ova ili neka druga ekipa mladih entuzijasta obratiti na neke druge adrese.

Kraj

Podijeli putem...facebooktwittergoogle_plusmailfacebooktwittergoogle_plusmail