Brkovi – Pizda materina, samizdat 2014

Za one koji ne znaju, Brkovi su punk folk bend na koji se često referiram u svojim tekstovima. Pratim ih zadnjih par godina i moram priznati da mi, osim nekoliko stvarno dobrih momenata nikad nisu generalno nešto previše dobro sjeli. Uvijek mi je dok bih ih slušao nešto tu nedostajalo ili glazbeno ili lirički a uglavnom produkcijski no ove su me godine ugodno iznenadili. Kakvo god bilo moje dosadašnje mišljenje o prva tri albuma ovaj posljednji ga je drastično pomaknuo u nekom pozitivnijem pravcu a s druge strane tko kaže da ja baš uvijek moram biti u pravu? Svaki alternativni bend s ovih prostora dao bi lijevo jaje da izdaju tribute album na kojem će se pojaviti S.A.R.S, STilness, Ante Cash, Kiša metaka, Postolar Tripper, Motusi, Kid Rađa, Mašinko, Seljačka buna i slična imena. Ma što pričam! Svaki alternativni bend s ovih prostora dao bi oba lijeva jajeta da im netko uopće posveti tribute album a kamoli da na njemu gostuju spomenuti izvođači. Brkovima je to uspjelo što god ja mislio o njihovoj dotadašnjoj kvaliteti i to je dovoljan razlog da me previše ozbiljno ne shvaćate. Ali nije važno, “Pizda materina” izdata prije par tjedana je nešto što morate imati u žestokom dijelu vaše fonoteke i ako vam to kažem ja koji nisam nešto previše pušio Brkove onda mora da je tako. Ili su me masno platili za ovu recenziju ili su napravili prejeben album a kako mi je stanje na tekućem još uvijek troznamenkasto bez tendencije rasta zaključak je da je album predobar i to je fakat.

“Pizda materina” započinje s kratkim introom u kojem se Brkovi malo sprdaju na račun opere i moram priznati da ga nisam shvatio. Jebga, malo me više podsjeća na neku internu šalu a interne šale uglavnom su smiješne samo onima u internim krugovima a ja sam, kao i preko četiri milijuna Hrvata plus puno milijuna ljudi u regiji pozicioniran malo eksterno u odnosu na bend. No nakon tih par desetaka sekundi počinje pravi melem za uši. Sljedećih osam pjesama počevši od “Prave ljubavi” do “Balkan Star” su sve do jedne, uz sitne oscilacije, pravi pogodak. (U odnosu na ono što sam slušao i čuo na prva tri albuma definitivni napredak i izlazak na pravi put. Tekstovi više nisu onako izrazito seljačko seksistički a glazba se bazira na osnovnim narodnjačkim harmama bez nekih nepotrebnih izleta u alternativna prostranstva. Kao da su momci konačno shvatili da su dovoljno alternativni sa samom idejom onog što rade i da to nije potrebno dodano komplicirati.

Tekstovi su najblaže rečeno hard core narodnjački. Da se ovo snimilo uz standardne narodnjak aranžmane i produkciju osamdesetih tipovi s čudnim imenima i fudbalerkama u srebrnim sakoima trgali bi se za ove pjesme i dečki iz Brkova danas bi bili multimilioneri. Nažalost, osamdesete su bile godine ali su završile prije skoro četvrt stoljeća a na Brkovima je ostalo da dalje šire blagodati narodnjaka tog doba u neprimjetno drugačijim aranžmanima današnjoj mladeži. Sve u svemu, prvih osam pjesama s albuma ima točno onaj balans između punka i folka, između ozbiljnosti i zajebancije i može se promatrati na razne načine. Zadrti punkeri će to proglasiti dobrom zajebancijom, oni koji slušaju narodnjake će isto na ovo baciti uho a mi malo ozbiljniji koji se bavimmo glazbom u širem smislu trebali bismo reći da je to sve skupa i zajedno vrlo dobro i kvalitetno odrađen album.

Moj osobni favorit iz ovog dijela albuma je skladba pod rednim brojem 4. “Nije život cvjetno polje” koja 101% pokazuje svaki moment iz oba glazbena pravca koji Brkovi kombiniraju i vjerujem da će biti veliki hit na njihovim koncertima a ne bi me začudilo ni ako bi je za potrebe dizanja atmosfere posudio i pokoji drugi bend. Nama punkerima nije strano odsvirati bilo što tuđe pa nekako mislim da će i sa “Cvjetnim poljem” biti isti slučaj. Pjesma ima zarazan i čvrst ritam, vrlo keči melodiju, refren koji naprosto vapi da bude zborno pjevan na živim nastupima i jedan sing along dio u drugoj polovini pjesme gdje publika također može dati sve od sebe urlajući s rukama u zraku. Na dunavskim splavovima bi ovakva pjesma sigurno prouzročila i pokoji sraz boce i glave pa je sva sreća da se u prostorima u kojima Brkovi sviraju piće toči isključivo u plastičnim čašama. Brkovi dragi i mili, nek vam ova pjesma bude referenca za daljnji rad. Uz “Cvjetno polje” izdvojio bih još “Balkan Star”, završnu pjesmu glavnog dijela albuma koja ima sve kvalitete kao i prethodno spomenuta s tim da joj je tematika više birtijaška nego romantična i kojoj također predviđam svijetlu budućnost na živim svirkama.

Nakon balkanske zvijezde slijedi pjesma koja je dobra i solidna sama za sebe ali mi se nikako ne uklapa u koncepciju cijelog albuma a ni u koncepciju Brkova. “Uniforma” je prilično solidan reggae ska komad od stvari i kapa dolje ali što će ona tu nije mi jasno. Ako ništa drugo na ovoj pjesmi možete čuti Shamsu69 kako pjeva svojim prirodnim glasom bez narodnjačkog vibrata. Poslije “uniforme” slijedi obrada “Samo pijan mogu” Baneta Bojanića koja u ovakvoj izvedbi mojim skromnim ušima zvuči bolje nego original i iz koje se pomalo vidi gdje je crpljena inspiracija za ovaj album. Njoj također predviđam izvođenje na svakoj živoj svirci uz veliko oduševljenje publike a predviđam i da će se slušati na ne baš punkerskim tulumima. Za kraj tu je nešto što bih nazvao power punk folk baladom. Pjesma “Samac” počinje laganim zvucima akustične gitare a uz narodnjački vokal i srcedrapan tekst polako prelazi u mid tempo s žestokim gitarskim rifom i stadionskim refrenom i vjerujem da će poslužiti kao pjesma za fajrunt koncerata Brkova.

Vrijemeje i za fajrunt ove recenzije. Kao i dosad Brkovi su “Pizdu materinu” objavili u vlastitoj distribuciji kao samizdat i moguće ga je skinuti sa službene stranice benda. Na njoj, ako već nemate možete pronaći i prethodne albume Brkova i pročitati malo više faktografije nego u ovim mojim črčkarijama po ekranu. Preporuka bloga za ovaj mjesec a i one koji tek dolaze.