Ove sam subote malkice uz jutarnju kavu razmišljao o svijetu oko nas, biti postojanja i sličnim glupostima i nekako, možda zbog toga što se u posljednje vrijeme bavim svakojakim formatima knjiga malo razmišljao i o tome pa to odlučio podijeliti s vama. Subotnja kolumna “Evanđelje po Radiću” još uvijek nije poprimila tradicionalni karakter i ne znam hoće li no ova priča o knjigama bi mogla imati još jedan ili dva nastavka pa ako vam se ne da čitati moje trabunjanje sljedećih par subota se privremeno odjavite s liste :-D.Nije da se hvalim ali čitati sam počeo u prilično ranoj dobi i vrlo sam aktivno čitao sve što mi je dolazilo pod ruku, od slikovnica preko povećih knjižurina do dnevnih novina sve do neke četrnaeste ili petnaeste godine. Tad dijelom zbog puberteta i nekih drugih prioriteta u vidu ženske geografije i geometrije a dijelom i zbog toga što na očima imam progresivnu dijagnozu pa je vid malkice opao zanemario sam čitanje na skoro sljedećih petnaest godina, OK, pročitao bih tu i tamo nešto u tragovima ali bome do 28. godine nisam nimalo aktivno čitao. Onda sam ponovo otkrio Hrvatsku knjižnicu za slijepe a malo nakon toga i Jaws na kompjuteru. lažem, pročitao sam komplet Vodiča za autostopere kroz galaksiju još na famoznom GLS-u s Mbrolom jer sam to jednostavno morao pročitati ali i to se može svesti pod onaj “u tragovima” nazivnik.
I, počeo ja tako čitati pomalo zvučne knjige s kazeta i prvih MP3 diskova i malo nakon toga sam kod frenda naletio na, vjerujem Nijazov paketić od nekih sedamstotinjak skeniranih knjiga. Da vas više ne gnjavim svojim osobnim čitalačkim istorijatom sad polako prelazim na tehnikalije što je i bila prvobitna namjera. Hrpa od tih knjiga je bila doc, druga hrpa rtf, treća txt, četvrta pdf i tako sve neki slični formati. kako sam tek počeo koristiti Jaws sve što sam više manje znao je bilo lupiti Insert + dolje da to krene s laprdanjem i pusti mozak na pašu. Onda su se pojavila prva pitanja u stilu kako zapamtiti gdje sam stao, kako pronaći željeni dio knjige, kako to sve skupa pohraniti i negdje spremiti a da ne izgleda ko bosanski lonac sa hrpom formata, kako riješiti kodne stranice na nekim starije skeniranim knjigama itd itd….
Taman negdje paralelno s mojim povratkom u svijet knjige pojavila se i prva lista za razmjenu knjiga na našim prostorima i neki je se sigurno sjećaju a za one koji ne znaju zvala se “Knjigofili”. Osnovali su je gospoda Milorad Pejić i Nikola Rundek a kasnije ju je na pomalo nečastan način preuzeo pokojni David Podreka. Tad se, kako to već na listama biva, osim razmjene knjiga počelo dosta raspravljati o onim već prije spomenutim pitanjima kako ovo i kako ono s knjigom, koji je format najelegantniji i najpogodniji za nas slijepe i jel bolje čitati iz Worda, Wordpada ili Notepada. Naravno, postavljala su se tu i svakojaka druga pitanja ali to je bio uobičajen off topic manir karakterističan za svaku listu :D. Onda je došla Knjigoteka, pa nekoliko godina nakon toga i Ex Libris, knjiga je bilo sve više više i više, pojavio se prvo Text Aloud, nakon toga i Dspeech pa Balabolka, počele su konverzije teksta u mp3… Pa Daisy…
U anno domini 2014. našli smo se u situaciji da imamo petnaestak što zvučnih što tekstualnih elektronskih formata za knjige a većina slijepih i dalje ne zna što bi s njima. Kod nas se sve i dalje svodi na konvertiranje svih mogućih formata u doc ili txt a nakon toga eventualno u mp3 da bi se knjige mogle čitati na mp3 playerima ili iz Winampa ili kako već a ne vidim neke potrebe za tim.
Svi se slijepi groze pdf-a i istina, ne volim ga ni ja previše em zato što zna biti preglomazan em zato što se u radu s njim osjeća jedna zadrška i usporavanje u radu. Ali, ali, ali, ali dal se ovaj dečko šali, što bi rekla stara Disciplina kičme, pdf se, sa svim dužnim poštovanjem prema neupućenima itekako može čitati i to na najmanje dva načina. Dok nije bilo Balabolke Adobe Reader je nudio, a nudi još i dan danas mogućnost čitanja direktno iz pdf dokumenta i to još neovisno o Jawsu. Ima svoj engine u kojem se fino možeodrediti neka kompatibilna Sapi sinteza, brzina, visina i tako to te ima cijeli niz kratica kojima se pokreće, pauzira i zaustavlja čitanje, skače po odlomcima, rečenicama i riječima i u principu, više manje sve što je potrebno da bi se pdf dokument preslušao. Balabolka, kao drugi način nudi slične stvari i u njoj se bez problema mogu otvarati pdf dokumenti te čitati na sličan način.
Drugi kamen spoticanja bilo je kako isformatirati knjige nakon skeniranja, ostaviti li headinge, tablice, popisne prikaze i slične stvari ili knjigu već nekom od metoda pretvoriti u običan tekst u txt formatu ili u doc koji će se ponašati kao običan tekst. “Smeta nam kad nam Jaws stalno najavljuje te headinge i ostale gluposti dok čitamo” se čulo iz svačijih usta uključujući i moja. ne znam ni sam koliko sam Word dokumenata kopirao u Notepad da bih lijepo bez ikakvih navedenih smetnji mogao čitati neku knjigu i opet ali. U Jawsu se itekako moglo i tad a može se još bolje i sad u postavkama za govor odrediti što će se čitati i najavljivati i kad i u kojoj aplikaciji ali naravno, ni ja prvi magarac a ni hrpetina članova lista za razmjenu knjiga se nikad previše nije potrudila istražiti mogućnosti Jawsa i prilagoditi čitač ekrana svojim potrebama, radije smo svi skupa raskupusali knjige i prilagođavali njih :D.
A danas je sve drugačije. Opet citiram, ovaj put Juru i Film xD. Danas imamo HTML i njegovog nasljednika XML, iz njih konvertiramo u epub, mobi i fb2, tekstualni Daisy 2.02 i 3.0 i vrlo su nam bitni headinzi i sve ostalo da bi se u tim knjigama moglo skakati po poglavljima, stranicama, odlomcima itd itd. Osim Jawsa i nekog default programa za otvaranje određenog formata (Word za doc/x i Notepad za txt) sad imamo i Balabolku iz koje se sasvim fino može čitati cijela hrpetina e-knjižnih formata, postoje posvećeni Daisy playeri što za kompjuter a što hardverski, postoji hrpetina aplikacija za mobilne telefone svih operativnih sustava koje savršeno otvaraju i čitaju nizove formata… Ali, s obzirom da smo svoje kolekcije knjiga više ili manje raskupusali u svakakve oblike ne možemo uopće ili možemo samo donekle minimalno koristiti mogućnosti svog tog softvera i hardvera. Sjećam se prvih Daisy audio knjiga koje su prošle listama, hrpa je ljudi iz njih izbacivala sve osim mp3 fajlova jer rekli su što će njima to, samo puste mp3 u Winampu i jebeš sve ostalo.
Da se malo vratim još na famozni Word i njegove strukturalne elemente. Nedavno smo bili pričali čemu sve mogu služiti ti elementi i da se u modu brze navigacije određenim slovima može skakati od elementa do elementa i tako brže raditi s knjigom. Postoji i onaj divni paketić Office preglednika gdje se dobiju preglednici za Word, Excel, Powerpoint itd u kojem je takva navigacija default jer se u ovim preglednicima ne može editirati dokument i onda H za heading, P za paragraf, T za tablicu itekako dobro posluži. Također je vrlo zgodno pripremiti takvu knjigu u Wordu i uz pomoć plugina ili konvertera je izvesti u Daisy ili epub pa da se u konverziji sve te oznake pokupe i onda na posvećenom čitaču postoji navigacija po naslovima, poglavljima, stranicama, odlomcima, rečenicama, recima, riječima itd itd…
Evo, za sam kraj neće biti zaključka nego nekoliko retoričkih pitanja…
- 1. Je li potrebno ama baš svaki format koji nije doc ili txt pretvoriti u doc ili txt? Svi imamo ili bismo trebali imati Balabolku u kojoj možemo ili preslušati knjigu (F5 Play, F6 Pauza, F7 Stop) ili je eventualno prebaciti u mp3 ili nešto slično za slušanje na mp3 playeru.
- 2. Koliko znamo koristiti svoje čitače ekrana ma koji to bili da možemo neometano i ugodno čitati knjige direktno s kompjutera?
- 3. Znamo li da za naše pametne telefone, ma koji to bili postoje aplikacije za čitanje tekstualniih i zvučnih knjiga od kojih su neke prilično prilagođene slijepima? (D2Go za Symbian, Voice Dream Reader i Read 2 Go za IOS i Cool Reader za Android).
Kako rekoh, pitanja su retorička pa ne morate nužno odgovoriti javno ali probajte odgovoriti sebi. Sljedeće subote, ako Bog da i Partija podrži te ako mi se bude dalo posvetit ću se samim playerima i aplikacijama koje sam ovdje čisto usput spomenuo a dotad mi uživajte.
Objavljeno na mailing listi “Interport” 8. veljače 2014.